Gazeli (Ćatić)/I
|
Kad filistri Lejlu vide, u njima se strasti bune
I prazninu mozga njima bjesomučnim šumom pune.
Pa nasrnu u pomami da zamahom blatne ruke
Sa latica mirisavih zlaćeni joj pelud trune...
Al' u carstvu djevičanstva sto bijelih herubina
S mačevima štiti svetost netaknute njene krune.
Lejlo moja, tvoje oči ljubice su iz edena,
A pogled im plava ambra, što opija sve Medžnune.
O, kada bi Musa mog'o srknut kaplju od te ambre,
Vječnim miljem drhtale bi na duši mu meke strune!