Gazel o Mostaru
Ko bi mog'o opjevati redom
Podaci o tekstu | |
---|---|
Autor | Derviš-paša Bajezidagić |
Naslov | Gazel o Mostaru |
Podnaslov | |
Iz | |
Izdavač | {{{IZDAVAČ}}} |
Izdanje | |
Vrijeme nastanka | |
Datum izdanja | |
Mjesto izdanja | |
Prevodilac | |
Originalni naslov | "Gazel o Mostaru" |
Originalni podnaslov | Derviš-paša Bajezidagić |
Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
Izvor | |
Kratak opis | Pjesma opisuje Mostar i sve njegove ljepote, uključujući Stari most i Neretvu |
Status obrade | |
nepoznat | |
Pažnja: Za ovaj status obrade ne postoji šablon.
| |
Slika | |
Sve ljepote divnoga Mostara?
Zar se čudiš, srce, što ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga žara?
O, ne ima na ovome sv'jetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svježega zraka
Što čovjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda, život mu se mladi,
A duša mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mjestašce
Zadivljene oči podraživa.
S voćem, vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na sv'jetu,
E bi rek'o da je rajska bašča,
Ko ga vidi u majskome cv'jetu.
S dvije kule velika ćuprija
Pružila se preko r'jeke čarne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pričinja se poput dûge čarne.
Cio svijet da obiđeš redom,
Ne bi naš'o onakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
Šeher Mostar ures je sv'jeta.
To je gnijezdo slavnijeh junaka
I na peru i na bojnom maču;
K'o odvazda, i sada iz njega
S dana na dan velikani skaču.
Neka šute indijske papige,
Neka svoje ne kazuju glase,
O, Dervišu! Ti si danas slavuj
Koji pjeva svog Mostara krase.