Fitnet (Ćatić)
|
U krugu pjesnika i umnih vezira
Fitnet spomenik otmjenosti b'ješe,
U njenoj duši nježnost odsijevaše
K'o sunce usred dubokoga vira.
Nju odgajala je dobra Melpomena
U krilu svoga amber-đulistana -
I opojna je bila pjesma njena
K'o tonovij srebrnog fistana,
Za čijim skutom po cvijetnoj stazi
S lukom i strijelom Amor nekad gazi,
Da lovi srca matora i mlada.
Finijem gestom svoje ruke pune
Na harfi kad bi Fitnet takla strune,
Svi pjesnici bi zanijemili tada.