Ej konjicu...

Ej konjicu vjerni, ej ti moje krilo,

Podaci o tekstu
Autor	Aleksa Šantić
Naslov	Ej konjicu...
Podnaslov
Iz
Izdavač	{{{IZDAVAČ}}}
Izdanje
Vrijeme nastanka	1911.
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka	{{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
Bez izvora
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
Slika
[[Datoteka:|180px]]

Gdje je doba ono, gdje su dani oni

Kad je srce puno rahatluka bilo?!

Kao laki vjetar što oblake goni,

Nosio si dugo svoga gospodara

Jutrom i večerom kad se sunce kloni...

Svud sam brao đule i grozde behara,

Mojoj sreći nigdje ravne bilo nije -

Sve od Banje Luke pa čak do Mostara!

Znaš li čase one?... Pozno sunce grije,

Vrhovi munara kao vatra gore,

A svuda iz bašte miris đula vije.

Mi se povraćamo iz lova, iz gore,

A ona na demir-pendžerima stoji

Ljepša od večeri i od sabah-zore...

Na me čeka... Gleda, i časove broji

Kad ću proći... A ja, kad bih blizu bio,

Slao bih joj pozdrav kuburlija svoji'...

A ona s pendžera đul i behar mio

Prosula bi hitro, i kô snijeg na me

Pahuljice meke padale su ti'o,

Kao da su sevdah ćutile i same...

O, kako je onda puno sunca bilo!...

A sad?... Svuda mutni oblaci i tame...

Ej konjicu vjerni, ej ti moje krilo!...

Izvor

EJ KONJICU...