Dodirne dušu skoro svaka stvar
Dodirne dušu skoro svaka stvar,
Podaci o tekstu | |
---|---|
Autor | Rainer Maria Rilke |
Naslov | Dodirne dušu skoro svaka stvar |
Podnaslov | |
Iz | |
Izdavač | |
Izdanje | |
Vrijeme nastanka | |
Datum izdanja | |
Mjesto izdanja | |
Prevodilac | |
Originalni naslov | |
Originalni podnaslov | |
Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
Izvor | |
Kratak opis | |
Status obrade | |
Bez izvora | |
Ovome tekstu nedostaje originalni izvor. Ako vam je poznat izvor ovoga teksta, molim vas stavite podatke o izvoru na ovaj članak.
| |
Slika | |
odasvud bruji spominjanja glas.
Poneki dan što prođe stran za nas
u budućnosti stigne tek k'o dar.
Ko mjeri naš doprinos? Da li ko
od prošlih, starih ljeta nas raspreda?
Šta od postanja saznasmo, sem to:
da sve se jedno u drugom ogleda?
Da se na nama ravnodušnost grije?
O, dome, travo, o, večernja sjeni,
dok se gledamo tako, obrgljeni,
najednom sve to kroz vas k nama vije.
Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
suštinski svjetski prostor. Kroz nas laste
prolijeću tiho. Ja, rašćenja žedan,
pogledah, i: u meni drvo raste.
Brinem, a dom ja na dnu moga srca.
Čuvam se, a u meni straža bdi.
Ka mojoj novoj ljubavi se svi
svijet lijepi, da tu počiva i grca.