Djevojka je Suncu govorila:
"Jarko Sunce, ljepša sam od tebe!
Ako li se tome ne vjeruješ,
ti izađi na to nebo ravno,
ja ću izać za goru na vodu,
u ljepoti da se ogledamo!"
Kad je vedro jutro osvanulo,
izlazilo na nebo sunašce,
a djevojka za goru na vodu.
Ugledalo lijepo sunašce,
ugledalo kroz jelove grane
kako mlada ljepotom se diči.
Tad se Sunce ašik učinilo!
Triput se je sunce zaigralo,
pa odvuče lijepu djevojku
da je uzme sebi za ljubovcu.
Od nje posta zvijezda Danica.
Izvor: Isaković, Alija (1990). Biserje: Antologija muslimanske književnosti (2. izdanje). Opatija: IRO "Otokar Keršovani".
