Bosna (Branko Ćopić)
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške. |
Podaci o tekstu | |
---|---|
Autor | Branko Ćopić |
Naslov | Bosna |
Podnaslov | |
Iz | |
Izdavač | |
Izdanje | |
Vrijeme nastanka | |
Datum izdanja | |
Mjesto izdanja | |
Prevodilac | |
Originalni naslov | |
Originalni podnaslov | |
Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
Izvor | |
Kratak opis | |
Status obrade | |
U obradi | |
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
| |
Slika | |
Bosna
urediBosna je zemlja prepuna čari,
trepeta šuma i bljeska vode,
brda joj kite gradovi stari,
nad njima sinji oblaci brode.
čini se, to je začaran kraj
kroz koji vilu progoni zmaj.
Duboke gore svečano ćute
u mirnoj sjenci, bez ljudskog zova,
tu medo tapa niz tajne pute,
a obnoć huče premudra sova.
Na proplancima, sve ti se čini,
igraju vile na mjesečini.
A vjeverice - uz trku mnogu -
repova trista, hiljadu nogu!-
na glavu Bosnu staviti mogu.
I duh rudarski s punom paradom:
s pijukom, lampom i dugom bradom,
u kristal kucka, kamenje para,
kroz Bosnu traži rudišta stara,
pod zemljom brdo gvozdeno buši,
uz vreli izvor obojke suši.
U gori stijena trepti k'o živa,
niz nju se voda studena sliva,
biserom gori najmanja kap.
A već u klancu, blještav k'o srma,
potok se ruši s kamena strma
i pravi prvi pjenušav slap.
Na kraju - gledaj - rijeka se vije,
matica brza sredinom bije...