Bosna (Branko Ćopić)

Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
Podaci o tekstu
Autor Branko Ćopić
Naslov Bosna
Podnaslov
Iz
Izdavač
Izdanje
Vrijeme nastanka
Datum izdanja
Mjesto izdanja
Prevodilac
Originalni naslov
Originalni podnaslov
Originalno mjesto nastanka {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}}
Izvor
Kratak opis
Članak na Wikipediji
Status obrade
U obradi
Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.

Slika
[[Datoteka:|180px]]

Bosna uredi

Bosna je zemlja prepuna čari,
trepeta šuma i bljeska vode,
brda joj kite gradovi stari,
nad njima sinji oblaci brode.
čini se, to je začaran kraj
kroz koji vilu progoni zmaj.

Duboke gore svečano ćute
u mirnoj sjenci, bez ljudskog zova,
tu medo tapa niz tajne pute,
a obnoć huče premudra sova.
Na proplancima, sve ti se čini,
igraju vile na mjesečini.

A vjeverice - uz trku mnogu -
repova trista, hiljadu nogu!-
na glavu Bosnu staviti mogu.

I duh rudarski s punom paradom:
s pijukom, lampom i dugom bradom,
u kristal kucka, kamenje para,
kroz Bosnu traži rudišta stara,
pod zemljom brdo gvozdeno buši,
uz vreli izvor obojke suši.

U gori stijena trepti k'o živa,
niz nju se voda studena sliva,
biserom gori najmanja kap.

A već u klancu, blještav k'o srma,
potok se ruši s kamena strma
i pravi prvi pjenušav slap.

Na kraju - gledaj - rijeka se vije,
matica brza sredinom bije...