Boje i mirisi (Ćatić)/II
|
Zašto me pitaš koje volim boje
I kakav miris najviše mi prija?
Ti znadeš, Niđar, miris duše tvoje,
Da moju dušu nektarom opija.
On nevinošću bijelog lijera diše,
Najljepše pjesme u mom srcu budi
I grešne misli iz duše mi briše
K'o sveti dašak hurijskije' grudi.
A boja rujna i blijedo-nujna
Najdraža mi je. Ti znaš zašto, je li?
Jer lice moje bl'jed je listak sveli,
Što jesenska ga ispi magla siva -
A tvoje lice - ružica je rujna,
Što proljeće je i mladost cjeliva...