32 1 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi imahu brojna stada, velika. Gledajući zemlju Jazer i Galad[205], oni vidješe da područje odgovara njihovim stadima.
2 Sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi dođoše dakle reći Musi, svećeniku Eleazaru i odgovornima zajednice:
4 ta zemlja koju je ALLAH udario pred zajednicom Izrailovom je jedna zemlja koja odgovara stadima; dakle tvoje sluge imaju stada.
5 Ako bismo mi našli milosti u tvojim očima, rekoše oni, da ta zemlja bude dodijeljena kao baština tvojim slugama, ne prevodi nas preko Jordana. «
6 Ali, Mojsije reče sinovima Gadovim i sinovima Rubenovim: » Što! Vaša braća da idu u vojnu, a vi, vi biste ostali ovdje?
7 Zašto obeshrabrujete sinove Izrailove da pređu Jordan u zemlju koju im je ALLAH dao?
8 To je isto ono što su učinili vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš-Barnea da osmotre zemlju[206]!
9 Oni su uzišli sve do doline Eškol i, pošto su vidjeli zemlju, oni su obeshrabrili sinove Izrailove odvraćajući ih od ulaska u zemlju koju im je ALLAH dao.
10 ALLAH se ražestio tog dana i prisegao:
11 Nikad ti ljudi koji su izišli iz Egipta - oni od dvadeset i više godina - neće vidjeti zemlju koju sam ja obećao Ibrahimu, Ishaku i Jakubu, jer su se ustezali slijediti me!
12 Samo biše izuzeti Kaleb, sin Jefuneov, Kenizit, i Jozua, sin Zun-Nunov, jer bijahu slijedili ALLAHA bez ustezanja.
13 ALLAH se zapalio od ljutnje protiv Izraila i nagnao ih na lutanje pustinjom tokom 40 godina sve do nestanka cijelog pokoljenja koje se onemililo ALLAHU.
14 A vi, raso grješnika, evo kako i vi idete stopama očevva svojih da biste podjarili gnjev ALLAHOV glede Izraila!
15 Jer, prestanete li ga slijediti, on će produžiti boravak Izrailovu pustinji, a vi će te prouzrokovati gubitak svog ovog naroda. «
16 Približavajući mu se oni rekoše: » Mi ćemo podići ovdje obore za naša stada i gradove za našu djecu.
17 A, mi sami, mi ćemo pohitati uzeti oružje za ići pred sinovima Izrailovim, sve dok ih ne dovedemo doma. Naša će djeca ostati ovdje u tvrdim gradovima gdje će biti zaštićena od domaćih žitelja.
18 Mi se ne ćemo vratiti k našim kućama prije nego svaki od sinova Izrailovih ne bude u posjedu svoje baštine.
19 Ali, mi nećemo sudjelovati u podjeli s njima, s druge strane Jordana, jer baština koja nam pripada nalazi se ovdje s ove strane, istačno od Jordana.«
20 Mojsije im reče: » Ako vi učinite to, ako vi uzmete oružje pred ALLAHOM za poći u vojnu,
21 ako svi vaši ratnici pređu Jordan pred ALLAHOM sve dok on ispred sebe ne bude potjerao sve svoje neprijatelje,
22 ako vi budete samo jednom dijelili zemlju pokorenu pred ALLAHOM, vi će te biti slobodni od obveze prema ALLAHU i prema Izrailu, a ova zemlja ovdje biće vaša baština pred ALLAHOM.
23 Ali, ne budete li postupili tako, vi griješite protiv ALLAHA. I znajte da će vas vaš grijeh progoniti.
24 Podignite gradove za svoju djecu i obore za vaše ovce. Ali, obećanje izišlo iz vaših usta, održite ga.«
25 Sinovi Gadovi i Rubenovi rekoše Musi: » Tvoje će se sluge pokoriti zapovjedima mojeg Gospodara.
26 Naše žene i naša djeca, naša stada i sve naše životinje ostaće ovdje, u gradovima Galada.
27 A tvoje sluge, sve opremljene za poći u vojnu, prijeći će pred ALLAHOM za ići u bitku, kako je to moj Gospodar rekao. «
28 Mojsije dade, glede njih, zapovijedi svećeniku Eleazaru, Jozui, sinu Zun-Nunovu, i poglavarima sinova Izrailovih.
29 On im reče: » Ako sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi prijeđu Jordan s vama, svi naoružani za ući u boj pred ALLAHOM, vi, kad vam zemlja bude podvrgnuta, vi će te im dati zemlju Galad za baštinu.
30 Ali, ako ne prijeđu s vama pod oružjem, oni će imati svoju baštinu usred vas u zemlji Kanaan. «
31 Sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi odgovoraše: » Mi ćemo učiniti ono što je ALLAH rekao slugama tvojim.
32 Mi sami, pod oružjem, mi ćemo prijeći u zemlju Palestinu pred ALLAHOM; ali za nas, baština koju ćemo baštiniti nalazi se s ove strane Jordana. «
33 Mojsije dade sinovima Gadovim, sinovima Rubenovim i polovici plemena Manasejeva, sinovima Jusufovim, kraljevstvo Sihon, kralja *Amorita i, kraljevstvo Og, kralja Bašana; zemlju s njenim gradovima i njihovu teritoriju, gradove okolne zemlje.
34 Sinovi Gadovi ponovo izgradiše Divon, Atarot, Aroer,
35 Atrot-Šofan, Jazer, Jogboha,
36 Bet-Nimra i Bet-Haran; oni podigoše te tvrde gradove i obore za ovce.
37 Sinovi Rubenovi ponovo podigoše Hešbon, Eleale, Kirjataim,
38 Nebo, Bal-Meon - čija imena biše promijenjena - i Sivma. Oni dadoše druga imena gradovima koje su bili preuredili.
39 Sinovi Makira, sina Manasejeva, odoše u Galad, dočepaše se zemlje i otjeraše Amorite koji se tu nalaziše.
40 Tad Mojsije dade Galad Makiru, sinu Manasejevu, koji se tu smjesti.
41 Jair, sin Manasejev, ode domoći se njihovih taborišta koje nazva taborišta Jairova.
42 Novah ode domoći se Kenata i njegovog okoliša: on ga nazva Novah, svojim vlastitim imenom.