41 Adonias kao i svi njegovi uzvanici začuše te povike[13] dok oni upravo završavaše jelo; Joab isto začu zvuk roga i reče: ” Zašto ta graja u gradu? “
42 On još govoriše kad stiže Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonias mu reče: ” Dođi, ti si jedan valjan čovjek; ti sigurno imaš za najaviti jednu dobru vijest. “
43 Jonatan odgovori Adoniasu: ” Nikako! Naš Gospodar kralj Davud načinio je Sulejmana kraljem!
44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka i Pegambera Natana, Benajahua, sina Jehojadavljeva, kao i Keretince i Peletince; i oni su ga uzjahali na kraljevu mulu.
45 Svećenik Sadok i Pegamber natan učinili su mu kraljevsko pomazanje u Gihonu odakle su odjahali s radošću; i grad je bio oduševljen: to je ta buka koju vi čujete.
46 A Sulejman je čak sjeo na kraljevski prijestol;
47 što više, sluge kraljeve su došle čestitati[14] našem Gospodaru kralju Davudu govoreći: Nek' tvoj Allah učini ime Sulejmanovo još slavnijim no tvoje, i nek' uzveliča njegov prijestol više nego tvoj. Kralj se opružio po svom krevetu,
48 i čak ovako govorio: Blagoslovljen budi ALLAH, Allah Izrailov, što je dao danas nekoga da sjedne na moj prijestol i da ga moje oči mogu vidjeti. “
49 Svi uzvanici Adoniasovi uzdrhtaše, digoše se i svako pobježe na svoju stranu.
50 Adonias, on, zbog straha od Sulejmana, diže se i ode dohvatiti rog na *oltaru[15]
51 Izvijestiše to Sulejmanu: ” Evo, Adonias zbog straha od kralja Sulejmana, je uhvatio rogove oltara govoreći: Nek' mi kralj Sulejman danas prisegne da neće danas ubiti svog slugu mačem! “
52 Sulejman reče: ” Ako se bude ponašao kao častan čovjek, neće na zemlju pasti ni jedna dlaka s njegove glave; ali ako se u njega nađe i najmanje zla, on će umrijeti. “
53 Kralj Sulejman posla ljude da ga skinu s oltara. On se dođe pokloniti pred kraljem, a Sulejman mu reče: ” Vrati se kući. “