Biblija (Tomislav Dretar)/Propovjednik
1 1 Riječi Koheletove, sina Davudova,kralja u Jeruzalemu[1]
2 Taština nad taštinama, kaže Kohelet,
taština nad taštinama, sve je taština[2]
3 Koja korist ima za čovjeka od sveg
rada koji je obavio pod suncem[3]
4 Jedno doba odlazi[4]
a zemlja traje uvijek.
5 Sunce se diže i sunce liježe,
ono stremi onom mjestu otkud se diže[5]
6 Vjetar ide k jugu i okreće se k sjeveru,
vjetar se okreće, okrene i odlazi,
i preuzme vjetar ponovo svoje
ophode.
7 Svi tokovi idu k moru,
a more nije ispunjeno;
prema mjestu kamo tokovi odlaze,
onamo, oni idu iznova.
8 Sve su riječi iscrpljene[6]
oko se ne zadovoljava onim što vidi,
a uho se ne napuni onim što čuje.
9 Ono što je bilo, to je ono što će biti,
ono što se učinilo, to je ono što će se
učiniti:
ničeg novog ispod sunca!
10 Ima li jedna stvar o kojoj se može
reći: »Gledajte, to je novo, ovo!
- to postoji već vijekima koja su
nam prethodila.
11 Nema nikakvog sjećanja o
vremenima prošlim;
glede sljedbenika koji će doći,
neće ostati o njima nikakvog spomena
kod onih koji će doći poslije.
12 Ja, Kohelet, ja sam bio kralj nad
Izrailom, u Jeruzalemu[7]
13 Imao sam na srcu tražiti i istraživati
putem mudrosti sve što je pod
nebom.
To je jedno bavljenje nevoljom koje Allah je dao
sinovima Ademovim[8]
14 Ja sam vidio sva djela koja su
stvorena pod suncem[9]
ali evo sve je taština i propuh vjetra.
15 Ono što je iskrivljeno, ne može se
ispraviti, ono što ne dostaje ne može biti
ubrojano[10]
16 Ja sam samom sebi rekao:
» Evo ja sam učinio da poraste i
napreduje mudrost
više no iko ko mi je prethodio kao
kralj nad Jeruzalemom.«
Izvršio sam provjeravanje mnoge
mudrosti i znanosti,
17 imao sam na srcu spoznati mudrost
i spoznati glupost i ludost;
ja sam naučio da to također, jest
samo puhanje vjetra.
18 Jer u mnogo mudrosti,
ima mnogo pečali;
ko uvećava znanje uvećava bol.
2 1 Rekao sam samom sebi:»Hajdemo, da te iskušam kroz radost,
kušaj sreću!«
I evo, to je također taština.
2 O smijehu, ja rekoh: » To je ludo!«
A o radosti: »Što to znači?«
3 Ja odlučih u svom*srcu
povlačiti svoje tijelo u vinu
i, mudro vodeći srce svoje,
ustrajavati na gluposti,
dok se ne vidi što ima dobro za
sinove Ademove činiti pod nebom
tokom dana odbrojanih za njihov život[11]
4 Ja se poduzeh velikih djela:
sagradio sam sebi kuće,
posadio vinograde;
5 načinio sebi vrtove i voćnjake,
posadio sve vrste plodnog drveća;
6 načinio sebi bazene za zalijHavati
njihovom vodom šumu mladih stabala.
7 Kupovao sam sbii robove i sluškinje,
imao sam mnogo zlužinčadi,
i također krupne i sitne stoke u
izobilju više no svi moji prethodnici
u Jeruzalemu.
8 Ja sam također zgrnuo srebra i zlata,
imanje Kraljeva i Država;
pribavio sam sebi pjHavača i pjHavačica
i, slasti sinova Ademovih, jednu
gospu, što ?, gospođe[12]
9 Ja postadoh velik, obogatih se
više no svi moji prethodnici u
Međutim moja mudrost, ona,
mi pomagaše.
10 Ja nisam ništa odbio svojim očima što
su mi zaiskale[13]
nikakve radosti nisam lišio svoje
srce,
jer moje srce uživaše u svem mom
radu:
bio je to dio koji mi pripade svim
mojim radom.
11 Ali, ja sam se okrenuo prema svim
djelima koja bijahu učinjena mojim
rukama i prema radu kojeg sam
obavljao s toliko muke.
Eh dobro! sve je to taština i propuh vjetra,
nema u tom nikakve koristi pod
suncem[14]
12 Okrenuo sam se tako, da ih osmotrim
prema mudrosti, ludosti i gluposti.
Tja! što će biti čovjek koji dođe
poslije kralja
Ono što se već učinilo s njim[15]
13 Evo što sam ja vidio:
Veća je korist od mudrosti no od
gluposti,
kao od svjetlo no od tmina.
14 Mudar ima oči ondje gdje treba,
bezumnik hoda u tminama.
Ali ja znam, ja, da obojicu,
ista sudbina stiže[16]
15 Tada, ja, sebi rekoh u sebi:
Ovo što stiže bezumnika stići će
i mene također,
zašto dakle ja bijah tako mudarđ
Ja sebi rekoh da i to također je
taština.
16 Jer, nema sjećanja na mudraca,
ne više no na bezumnika, za uvijek.
Već u danima dolazećim sve će biti
zaboravljeno:
Eh štođ Mudrac umire kao i
bezumnik!
17 Dakle, ja mrzim život,
jer držim lošim ono što se zbiva
pod suncem:
sve je taština i puhanje vjetra.
18 Ja, ja mrzim sav rad koji sam obavio
pod suncem,
a koji ću prepustiti čovjeku koji će
me naslijediti.
19 Ko zna da li će biti mudar il
bezuman
On će biti gazda svekolikom mojem
radu,
što bih ja radio sa svojm mudrošću
pod suncem:
To isto jest taština.
20 Ja sam se obeshrabrio za sav svoj
rad koji sam obavio pod suncem.
21 Naime, evo jednog čovjeka koji je
obavio svoj posao s mudrošću,
znanošću i uspjehom:
To će jednom čovjeku koji nije radio
biti dano u njegov dio.
To isto je taština i veliko zlo.
22 Da, što će ostati za tog čovjeka
od sveg njegovog rada i sveg
njegovog osobnog napora
koji bude učinio, on, pod suncem?
23 Svi njegovi dani, naime, nisu drugo
do bol,
a njegovo bavljenje samo je patnja;
čak i noću, njegovo je *srce bez
spokoja:
To isto jest taština.
24 Ničeg dobrog za čovjeka, osim jesti i
piti, kušati sreću u svom radu.
Ja sam vidio da to također dolazi od
ruke Božje.
25 Naime, reče On, » Ko može jesti
i brinuti se bez mog znanja[18]
26 Da,
čovjeku koji mu godi, ali Grješniku
on daje kao Bavljenje sakupljati i gomilati,
za dati onome ko godi Allahu.
To je također taština i puhanje vjetra.
3 1 Ima jedan čas za svei jedan čas za svaku stvar pod nebom:
2 jedno vrijeme za rađati i jedno
vrijeme za umirati,
jedno vrijeme za saditi i jedno
vrijeme za čupati biljku,
3 jedno vrijeme za ubiti i jedno vrijeme
za ozdraviti,
jedno vrijeme za podrovati i
jedno vrijeme za graditi,
4 jedno vrijeme za plakati i jedno
vrijeme za smijati,
jedno vrijeme za oplakivati i
jedno vrijeme za plesati,
5 jedno vrijeme za bacati kamenje
i jedno vrijeme za gomilati kamenje,
jedno vrijeme za za grliti
i jedno vrijeme za izbjeći grljenje,
6 jedno vrijeme zatražiti i jedno
vrijeme za gubiti,
jedno vrijeme za čuvati i jedno
vrijeme za bacati,
7 jedno vrijeme za rastrgati i jedno
vrijeme za sašiti,
jedno vrijeme za za šutjeti i jedno
vrijeme za govoriti,
8 jedno vrijeme za ljubiti i jedno
vrijeme za mrzjeti,
jedno vrijeme za rat i jedno vrijeme
za mir.
9 Koju korist ima zanatlija od rada koji
obavlja
10 Ja vidim bavljenje koje je Allah dao
sinovima Ademovim[18]
11 On je načinio sve lijepe stvari u svoje
vrijeme;
u njihovo *srce on dade čak smisao
trajanju, a da čovjek ne može otkriti
djelo koje je Allah učinio od početka
do kraja.
12 Ja znam da nema ničeg dobrog za
njega nego se veseliti i dati sebi
dobra vremena tokom svog života.
13 I po tome, svaki čovjek koji jede i
pije i kuša sreću u svem svom radu,
to, to je dar Allahov.
14 Ja znam da sve što čini Allah,
to će trajati uvijek;
nema ništa za dodati tome, ničega
za oduzeti mu,
i Allah čini na takav način da se
strahuje
pred licem njegovim[19]
15 Ono što je već bilo, i on što će biti
već je bilo,
i Allah će tražiti ono što je nestalo[20]
16 Ja sam još vidio pod suncem[21]
da u sjedištu suđenja, ondje bijaše
opakost,
i da u sjedištu pravde, ondje
bijaše opakost.
17 Ja sebi rekoh u sebi:
Allah će suditi pravednom i
opakom,
jer ima tu jedno vrijeme
za svaku stvar i svako djelo[22]
18 Ja sam sam sebi u sebi rekao:
o sinovima Ademovim[23]
da ih Allah htjedne iskušati;
tad će se vidjeti da oni nisu drugo
ništa do životinje.
19 Jer, sudbina sinova Ademovih
to je sudbina životinje,
to je jedna istovrsna sudbina:
kakva je smrt ove ovdje, takva
je i smrt one ondje,
oni su svi jedan istovjetan dah:
nadmoćnost čovjekova nad životi-
njom je ništavna,
jer sve je taština.
20 Sve ide k jednom jedinstvenom
mjestu,
sve dolazi iz prašine,
i sve se vraća u prašinu.
21 Ko poznaje dah sinova Ademovih
koji se uspinje, on, prema gore,
dok dah životinja silazi prema dolje,
k zemlji[24]
22 Ja sam vidio da nema ničeg boljeg
za čovjeka nego da se raduje djelima
svojim, jer takav je njegov dio.
Ko će naime njega dovesti vidjeti
što će biti poslije njega?
4 1 S druge strane, ja sam vidio svetlačenje koje se vrši pod suncem.
Pogledajte plačeve potlačenih:
oni nemaju tješitelja;
sila je na strani tlačitelja:
oni nemaju tješitelja.
2 A ja, čestitam mrtvima koji su već
mrtvi radije nego živima koji su još
u životu.
3 I sretniji nego to dvoje koji još nije bio,
budući da nije vidio loše djelo
koje se čini pod suncem.
4 Ja vidim, ja, da sav rad, sav uspjeh
jednog djela, to je ljubomora jednih
prema drugima:
to je također taština i propuh vjetra.
5 Bezumnik prekriži ruke i proždire
svoje vlastito meso[25]
6 Bolji je dlan pun odmora
nego dvije pesnice rada,
propuhJahijaje vjetra[26]
7 Drugim putem ja vidjeh taštinu pod
suncem[27]
8 Evo jednog čovjeka samog,
bez druga,
ne imajući ni sina ni brata.
Nema granice njegovom radu,
ni njegove oči nisu nikad nasićene
Bogatstvom.
Dakle, ja, ja radim,
ja sebe lišavam sreće:
a to je za koga?
To je također taština, to je jedan
loš posao.
9 Dvojica ljudi vrijede više
nego jedan sam,
jer oni imaju dobru plaću
za svoj rad.
10 Naime, ako padnu, jedan će
podići drugog.
Ali, nesreća onome ko je sam!
Ako padne, nema drugog za podići
njega.
11 Što više, ako legnu zajedno,
toplo im je,
ali onaj koji je sam, kako će se
on zagrijati?
12 Ako bi neko htio skončati onoga
ko je sam,
dvojica će mu se oduprijeti;
jedan trostruki konac ne prekida
se tako brzo.
13 Bolje je jedno siroto dijete,
ali pametno,
nego star kralj, ali bezuman,
koji ne zna više primiti savjeta.
14 Nek’ je taj dječak izišao iz zatvora
za vladati,
čak i što je rođen prosjakom
za Kraljevati,
15 ja sam vidio toliko živih, koji hode
ispod sunca, biti na strani djeteta,
drugog, koji se pojavi na tuđem
mjestu.
16 Nema kraja svem tom narodu, svima
onima kojima je poglavarem.
Ipak potomstvo bi moglo i ne
radovati se tome,
jer to je također taština i
propuhJahijaje vjetra.
17 Nadziri svoje korake kad ideš
u Kuću Allahovu,
primakni se radije za slušati no za
ponuditi *žrtvu bezumika;
jer, oni ne znaju da čine zlo.
5 1 Nek' se tvoja usta ne prenaglei nek' tvoje srce ne žuri propovijedati
riječ pred Allahom.
Jer, Allah je u nebu, a ti si na zemlji.
Dakle, nek' tvoje riječi budu
malobrojne!
2 Jer, od obilja posla dolazi san[28]
a od obilja riječi
budalaste besjede.
3 Ako činiš jedan zavjet Allahu,
ne kasni izvršiti ga.
Jer nema tu milosti za bezumne;
zavjet koji si načinio,
izvrši ga.
4 Bolje je za tebe ne praviti zavjeta
nego dati zavjet, a ne ispuniti ga..
5 Ne dopusti ustima svojim učiniti tebe
cijelog krivcem,
i ne idi reći glasonoši Allahovom[29]
» To je jedan prijezir.«
Zašto bi Allah trebao se srditi na tvoje
riječi i uništiti djelo tvojih ruku?
6 Kad ima obilje snova, taština,
i mnogo riječi, tada, boj se Allaha[30]
7 Ako, u Državi, ti vidiš potlačenog
siromaha, pravo i pravdu prekršene,
ne budi iznenađen time;
jer iznad jedne znamenite osobe,
bdije jedan drugi odličnik,
a iznad njih, ima još većih.
8 A u svima, zemlja se okoristi;
kralj je dužnik poljodjelstvu[31]
9 Ko voli srebro neće se nasititi
srebrom,
ni prihodom onaj koji voli raskoš.
To je također taština.
10 Obiljem dobara obiluju oni koji ih
troše,
a koja korist za vlasnika,
ako to nije jedna predstava
za oči?
11 Sladak je san radnikov,
jeo malo ili mnogo;
ali sitost Bogatog, ona, ne dopušta
spavati.
12 Ima jedno žalosno zlo koje sam vidio
pod suncem:
Bogatstvo sačuvano od svog vlasnika
za njegovu vlastitu nesreću.
13 To Bogatstvo propadne u jednom
lošem poslu;
ako si porodi sina, taj nema ništa
u rukama.
14 Kao što je izišao iz utrobe svoje
majke,
gol,
on će se vratiti kao što bijaše
i došao:
on ništa iz svog posla nije izvukao
što može ponijeti sa sobom.
15 I to je također jedno zlo ražaloš-
ćujuće da ode kako bijaše i
došao:
koja korist za njega da je radio
za vjetar?
16 Osim toga, on potroši sve svoje
dane u tminama;
on je jako ožalošćen, potišten,
razdražen.
17 To što, ja, prepoznavah kao
dobro, evo ga:
dobro je jesti i piti,
kušati sreću u svakom radu
kojeg čovjek pod suncem obavlja,
tokom broja dana života kojeg
Allah njemu dade,
jer takav je njegov dio.
18 Osim toga, svaki čovjek kojem Allah
dade Bogatstvo i izvore i kojem je
On dao sposobnost da jede,
da uzme svoj dio i da uživa od
svog rada ,
to je jedan dar Allahov;
19 ne, on ne misli o danima svog
života,
sve dokle ga Allah drži zauzetim
s radošću srca njegovog.
Kohelet ili Propovjednik - II.
uredi
6 1 Ima jedno zlo koje sam ja vidiopod suncem,
i ono je ogromno za čovječnost.
2 Bude čovjek kojem Allah daje
Bogatstvo, izvore i slavu,
koji ništa ne manjka za sebe samog
od svega što želi,
ali kojem Allah ne da sposobnost
da to i jede,
jer to je neko od tuđina koji će to
jesti:
to je također taština i zlo
ožalošćujuće[32]
3 Bude jedan čovjek koji porodi
stotinu puta
i proživi brojne godine,
ali koji, kako god da budu brojni dani
njegovih godina, ne nasiti se srećom
i čak ni groba ne imadne.
Ja kažem: Nedonošće valja više od
njega,
4 jer u prazno je to što je došlo i odlazi
u tmine,
i tminama će njegovo ime biti
pokriveno[33]
5 ono ni sunca nije vidjelo niti
ga upoznalo,
ono ima više spokoja no onaj drugi.
6 Čak i da taj bijaše proživio dva puta
tisuću godina,
on ne bi okusio sreće.
Nije li to, prema jednom
jedinstvenom[34]
7 Sav rad čovjekov je za njegova usta,
a ipak glad nije zadovoljena[35]
8 Naime, što ima više mudri od
onog
bezumnog, što ima siromah koji zna
napredovati nasuprot životu[36]
9 Bolje vrijedi viđenje očima nego li
poticanje hlepnje[37]
to je također taština i puhanje
vjetra.
10 Ono što je već bilo primilo jedno
*ime i zna se što je to, čovjek;
ali on ne može ući u spor s jačim
od sebe[38]
11 Kad ima riječi u izobilju,
one prouzrokuju taštinu:
što čovjek ima osim toga?
12 Naime, ko zna što je bolje za
čovjeka
tokom postojanja,
tokom brojnih dana njegovog
ispraznog postojanja
koje on provede kao jedna sjenađ
Ko će dakle pokazati čovjeku
ono što će biti poslije njega pod
suncem?
7 1 Bolji je ugled nego fino ulje,i dan smrti nego dan rođenja[39]
2 Bolje je ići u kuću žalosti
nego u kuću gozbe;
pošto je to kraj svakog čovjeka,
živi trebaju svoje *srce ondje
staviti.
3 Bolja je tuga nego smijeh,
jer pod licem u muci,
srce može biti sretno;
4 srce mudrih je u kući žalosti,
a srce bezumnih u kući radosti.
5 Više vrijedi slušati ukor mudračev,
nego biti čovjek koji sluša pjesmle
bezumnika.
6 Jer, kakvo je prštanje suharaka
ispod kotla,
takav je smijeh bezumnikov.
Ali to je također taština,
7 kad potlačJahijaje izluđuje mudroga
i kad jedan poklon uništava srce[40]
8 Više vrijedi svršetak jedne stvari
nego njene prvine,
bolji je jedan strpljiv duh
nego jedan uobražen duh.
9 Nek' se tvoj duh ne žuri razdražiti,
jer razdraženje leži u srcu
bezumnika.
10 Ne reci: Kako se dogodilo da stara
vremena bijahu bolja nego ova sadđ
To nije mudrost koja te navela
postaviti to pitanje?
11 Mudrost je dobra kao baština;
ona donosi korist onima koji vide
sunce:
12 Jer u sjeni[41]
srebra, a korist od znanja ,
to je da mudrost daje živjeti onima
koji ju posjeduju.
13 Pogledaj djelo Božje:
Ko će dakle moći ispraviti ono što
je On iskrivio?
14 U dan sreće, budi sretan,
a u dan nesreće, promatraj:
onoga ondje koliko i ovoga ovdje.
Allah ih je stvorio na takav način da
čovjek ne može ništa otkriti
od onoga što će biti poslije njega.
15 U mom ništavnom postojanju, ja sam
sve vidio:
jednog pravednika koji sebe upropasti
svojom pravednošću,
jednog opakog koji preživi svojom
zlobom.
16 Ne budu krajnje pretjerano,
ne čini se premudrim;
zašto sebe uništavati?
17 Ne budi pretjerano opak niti postani
bezumnikom;
zašto umrijeti prije no što ti dođe
vrijeme
18 Dobro je da se ti držiš ovoga ne
puštajući svojoj ruci ispustiti ono.
Jer onaj ko se boji Allaha[42]
dovršiće i jednu i drugug stvar.
19 Mudrost čini mudrog jačim od
vladara nazočnih u gradu.
20 Jer ni jedan čovjek na zemlji nije
dovoljno pravedan da bi činio dobro,
a da ne zgriješi.
21 Osim toga ne obraćaj pažnju na sve
što se govori,
tako nećeš čuti svoga slugu kako te
ocrnjuje,
22 jer dosta puta, ti si svjesno,
ti također, ocrnjivao druge.
23 Ja sam sve ovo pokušao s mudrošću,
govorio sam: Ja ću biti jedan mudrac.
Ali ona[43]
24 Ono što je stiglo do postojanja
daleko je
a dubina, dubina[44]
otkriti?
25 Ja, prionuću svim srcem
upoznavati, istraživati,
ispitivati mudrost i logiku[45]
spoznati također da opakost
jest jedna glupost,
izluđujuća glupost.
26 I ja držim, ja, gorčim od smrti
jednu ženu kad je ona stupica,
a njeno srce mreža , njene ruke sveze:
onaj koji godi Allahu njoj će
izmaknuti,
ali grješnik pustiće uhvatiti
od nje.
27 Evo što sam ja našao, rekao je
Kohelet, videći ih jednu za drugogm
za pronaći jedno mišljenje[46]
28 Ja još uvijek tražim, ali nisam našao:
Jednog čovjeka na tisuću, njega sam
našao, ali jednu ženu među svima
njima, nju ja nisam našao.
29 Samo, gledaj što sam ja našao:
Allah je stvorio čovjeka pravičnim,
ali oni, oni su tražili jednu masu
poteškoća.
8 1 Ko je kao mudrac i znaprotumačiti ovu riječ :
» Mudrost jednog čvjeka
osvjetljava njegovo lice
i krutost njegovog lica je promijenje-
na«
2 Ja! Pazi zapovjed kraljevu, i , zbog
božanske prisege[47]
3 ne sili se odstraniti od njega,
ne zainati se u jednoj lošoj stvari,
jer on će učiniti sve što mu bude
godilo,
4 jer riječ Kraljeva je najviša,
i ko će njemu reći:
»Što ti to radiš?«
5 Onaj koji pazi zapovjed neće
upoznati ništa loše.
Vrijeme i suđenje, *srce mudraca
njih poznaje.
6 Da, ima za svaku stvar jedno vrijeme
i jedno suđenje,
ali ima jedna velika nevolja za
čovjeka:
7 on ne zna što će se dogoditi,
ko će mu označiti kad će se to
dogoditi
8 Niko nema vlasti nad živonim
dahom;
niko nema vlast nad danom smrti;
nema prekida u boju
i opakost ne spašava svog čovjeka.
9 Sve ovo, ja sam to vidio poklanjajući
svoju pažnju
svemu onome što se čini pod suncem,
u vrijema kad čovjek ima nad
čovjekom
vlast da mu nanosi zlo.
10 Također, ja sam vidio opake stavljene
u grob;
odlazilo se i dolazilo sa svetog mjesta
i zaboravljalo u gradu kako oni
bijahu postupali.
To je također taština.
11 Zato što osude protiv zlih djela
nisu brzo izvršene,
*srce sinova Ademovih[48]
ispunjeno zlodjelništvom.
12 Neka grješnik načini zlo stotinu puta,
čak i tad on produžava život svoj.
Ja ipak znam, ja također, » da će biti
sreće za one koji se boje Allaha[49]
jer oni imaju strah pred licem
13 ali da neće biti sreće za opakog
i da, prolazeći kao sjena,
on neće produžiti dana svojih,
zato što je bez straha pred licem Bož-
jim.«
14 Ima jedna činjenica, na zemlji, koja
je taština,
ima pravednika s kojima je
postupljeno prema djelima opakih,
i opakih s kojima se postupa prema
djelima pravednika.
Ja sam već rekao da je to također
taština,
15 i ja pravim pohvalu radosti;
jer, nema za čovjeka pod suncem
ničeg dobrog, osim da jede, da pije,
da se raduje;
i to da ga prati u njegovom radu
tokom dana postojanja
koje mu Allah dade pod suncem.
16 Kad ja imah u srcu spoznati
mudrost i vidjeti zanimanja oko kojih
se komešaju na zemlji,
- čak i da , danju i noću, čovjek ne
vidi sna svojim očima -
17 tada ja vidjeh cijelo djelo Božje[50]
čovjek ne može otkriti djelo koje se
čini pod suncem,
iako radi na istražJahijaju, ali ga
ne otkriva;
i čak da mudrac ustvrdi da zna,
on ga ne može otkriti.
9 1 Da, sve ovo, ja sam uzeo u srce,i evo što sam sve iskušao:
to je da pravednici, mudraci i njihovi
radovi su u rukama Allahovm.
Ni ljubav, ni mržnju,
čovjek ne poznaje,
sve to njega pretječe[51]
2 sve je isto za sve,
jedna istovjetna sudbina pripada i
pravednom i opakom,
dobrom i *čistom kao i nečistom,
onom koji *žrtvuje i onom koji ne
žrtvuje;
ona je za dobrog kao i za grješnika,
onoga koji priseže kao i onoga koji se
plaši prisezati.
Jedno je zlo u svemu što se čini pod
suncem kao i jedna istovjetna sudbina
za sve;
isto tako srce sinova Ademovih puno
je zlobnosti,
ludost je u njihovom srcu tokom
njihovog života,
a poslije, odlazi se k mrtvima[52]
4 Naime, ko će biti najmiliji?
Za sve žive, ima jedna sigurna stvar:
jedan živ pas vrijedi više no mrtav
lav[53]
5 Jer živi znaju da će umrijeti;
ali, mrtvi ne znaju uopće ništa;
za njih, nema više nagrade,
jer, njihovo je sjećanje zaboravljeno.
6 Njihove ljubavi, njihove mržnje,
njihove ljubomore već su propale;
oni nikad više neće imati dijela
u svemu onom što se čini pod
suncem.
Uživati život kao jedan dar Allahov
7 Idi, radosno jedi svoj kruh i pij dobre
volje svoje vino, jer je Allah već
primio tvoja djela.
8 Nek' tvoja odjeća uvijek bude bijela
i nek' ulja ne manjka na glavi tvojoj[54]
9 Kušaj život sa ženom koju voliš
tokom svojeg ispraznog postojanja,
pošto ti je Allah dao pod suncem sve
tvoje dane ispraznim;
jer, ondje je tvoj dio u životu i u radu
koji obavljaš pod suncem.
10 Sve što se tvoja ruka nađe sposobna
učiniti,
učini to svojim vlastitim snagama;
jer nema ni djela, ni zbroja,
ni znanja , ni mudrosti
u *boravištu mrtvih kamo ćeš ti otići.
11 Ja vidim još pod suncem da trka ne
pripada najsnažnijima,
ni bitka najjačima,
ni kruh najmudrijima,
ni Bogatstvo najpametnijima,
ni naklonost najučenijima,
jer svima njima dođu čas i nevolja.
12 Naime, čovjek ne poznaje svoj čas[]
bolje no riba koja se dade uloviti u
mrežu nesreće,
nego vrabci uhvaćeni u zamku.
Tako su i sinovi Ademovi ulovljeni
nesrećom kad ona padne na njih
iznenadno.
13 Ja sam još vidio pod suncem, u stvari
mudrosti,
jednu važnu stvar, vlastitim očima.
14 Bijaše jedan mali grad, malobrojan
žiteljima.
Jedan veliki kralj pođe na njega,
opasa ga i diže protiv njega jednu
veliku opsadu zasjedu.
15 Nađe se tu jedan sirot, ali mudar
čovjek;
on spasi grad svojom mudrošću,
ali niko se ne sjeti tog siromaha[56]
16 Tad rekoh, ja:
bolja je mudrost nego sila,
ali mudrost siromašnog je prezrena
a njegove riječi nisu saslušane.
17 Riječi mudraca se čuju u tišini,
bolje nego krici jednog vladara među
bezumnima..
18 Više vrijedi mudrost nego bojni stroj,
ali samo jedan nevježa poništi mnogo
dobrog.
10 1 Mrtve muhe zaraze i ukiseleulje parfimeru.
Malo gluposti teži više nego mudrost,
nego slava.
2 Duh mudraca ide s dobre strane,
ali duh bezumnika ide krivudavo.
3 Čak i na putu, kad bezumnik ide,
duh mu čini krivde;
on svem svijetu kaže da je
bezumnik[57]
4 Ako se raspoloženje upravitelja diglo
protiv tebe,
ne napuštaj svoju službu,
jer hladnokrvnost izbjegava velike
neumješnosti.
5 Ima jedno zlo kojeg sam ja vidio pod
suncem,
kako jedan prijezir izmiče vladaru:
6 glupost podignuta na najviši stupanj,
i Bogataše biti u padu;
7 ja sam vidio robove na konjima,
i prinčeve ići pješice kao robovi.
8 Ko jamu kopa taj u nju pada,
ko pokopava jedan zid, zmija ga
ugrize,
9 ko vadi kamenje može se raniti
njima,
ko cijepa drva izaziva opasnost.
10 Ako je željezo istupljeno i ako se
ne naoštri sječivo,
treba udvostručiti snage;
ima koristi postupiti kako odgovara
mudrosti.
11 Ako ujede zmija zato što nije bilo
čaranja,
nema koristi za čarobnjaka.
Riječi bezumnikove
12 Ono što kažu usta midračHava godi,
ali usne bezumnikove ih
obescjenjuju[58]
13 početaka njegovih besjeda je glupost,
a kraj njegovih besjeda, ludost
pakosna.
14 Bezumnik umnožava riječi;
čovjek više ne zna što će se zbiti:
ko će mu pokazati što će se dogoditi
nakon njega?
15 Rad bezumnikov se iscrpljuje, on čak
ne zna kako otići u grad[59]
16 Nesretna ti , zemljo čiji kralj je
derište i čiji prinčevi goste se
od jutra!
17 Sretna si ti, zemljo čiji kralj je
plemenite loze.
i čiji prinčevi se goste u zadano
vrijeme,
za obnoviti snage, a ne za piti!
18 S dvije ruke lijene, greda uzmiče,
kad se ruke opuste, kiši u kući[60]
19 Za zabaviti se, pripremi se objed,
i vino obraduje život,
a novac odgovara za sve.
20 Ne proklinji kralja u svojoj nutrini,
ne proklinji Bogatog čak ni u svojoj
spavaćoj sobi,
jer ptica nebeska odnese šum
i zvijer krilata obaznaniće ono što
je rečeno.
11 1 Baci svoj kruh na površinuvode, jer negdje uzduž naći ćeš ga.
2 Daj jedan dio sedmerim ili čak
osmerim[61]
jer ti ne znaš koja nevolja može doći
na zemlju.
3 Ako se oblaci nagomilaju, oni prospu
kišu na zemlju;
da jedno stablo padne bilo na jugu
bilo na sjeveru, ono ostaje na mjestu
gdje je palo.
4 Ko pazi na vjetar ne sije,
ko promatra oblake ne žanje.
5 Isto kao što ti ne znaš putanju životnog daha,
kao što je onaj okoštavanja
u trbuhu trudne žene,
tako ti ne možeš znati djelo Božje.
Njega koji je stvorio sve stvari.
6 S jutra, sij svoje sjeme,
uveče, prepuštaj odmoru ruke svoje
jer ti ne znaš, od jedne ili od druge
djelatnosti, onu koja odgovara,
ili obje li su jednako dobre.
7 Slatka je svjetlost,
to je jedno zadovoljstvo za oči
da se vidi sunce.
8 Ako čovjek vidi mnoge godine,
nek' tvoje srce bude sretno
u dane tvoje mladosti,
hodaj u skladu s putovima svog*srca
i prema viđenju svojih očiju1.
Ali znaj da za sve to,
Allah će te dovesti pred su[62]
10 Udalji svoje srce od ožalošćJahijaja,
udalji od svojeg tijela zlo ,
jer mladost i zora života su taština.
12 1 I sjećaj se svog Tvorca udane svoje mladosti,
- prije no što ne dođu loši dani
i godine o kojima ćeš reći:
» Nikakvog nemam zadovoljstva«,
2 - prije nego što se ne smrače sunce i
svjetlost i mjesec i zvijezde,
i što oblaci ne vrate se, i po tome
kiša[63]
3 u dan kad strijepe čuvari kuće,
kad se povijaju snažni ljudi,
ili se zaustavljaju one koje melju,
suviše malobrojne, kad gube svoj sjaj
oni koji gledaju kroz prozor,
4 kad se zatvaraju krila što gledaju na
ulicu,
dok se utišava glas žrvnja,
kad se ustaje s pjesmom ptice
i kad se stišavaju upjHavavanja;
5 tada, strahuje se od uspinjanja,
užasava od putovanja,
dok badem je u cvjetovima,
kad skakavci otežavaju
i plod kopra buja;
jer čovjek odlazi k svojoj kući
vječnosti
i već narikače kruže ulicom[64]
6- prije nego što se otrgne posrebreni
konac i zlatna se razbije kupa,
no što se krčag na studencu razlupa[65]
7- prije nego prašina se ne vrati zemlji,
prema onom što bijaše,
i prije nego dah se vrati Allahu koji ga
bijaše i dao.
8 Taština nad taštinama, rekao je
Kohelet, sve je taština[66]
9 To što dodaje mudrosti Koheletovoj,
to je ono što je još poučavao znanost
narodu;
on je izvagao, ispitao,uredio,
veliki broj poslovica.
10 Kohelet se potrudio pronaći ugodne
riječi čiji je sadržaj je ovdje tačno
prenesen:
to su vjerodostojne[67]
11 Riječi mudraca su kao žalci,
tvorci zbirki su dobro postavljeni
putokazi;
takav je dar jedinstvenog pastira[68]
12 Čuvaj se, sine moj, ovdje što dodati:
umnažati knjige, nema kraja tome,
i mnogo proučavati, tijelo se
iscrpljuje.
13 Kraj rasprave: Sve se čulo.
Boj se ALLAHA i pazi njegove
zapovijedi,
jer to tamo je sav čovjek[69]
14 Allah će privesti svako djelo suđenju
nadasve ono što ono skriva bilo dobro
ili loše.
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34] [35] [36] [37] [38] [39] [40] [41] [42] [43] [44] [45] [46] [47] [48] [49] [50] [51] [52] [53] [54] [55] [56] [57] [58] [59] [60] [61] [62] [63] [64] [65] [66] [67] [68] [69]
