14 Elize se razbolje od bolesti od koje trebaše umrijeti. Joas, kralj Izrailov, siđe k njemu, zaplaka uz njegovo lice i reče: ”Oče moj! Oče moj! Kola i konjica Izrailova[115]!“
15 Elize mu reče: ”Uzmi jedan luk i strijela!“ Joas uze luk i strijele.
16 Elize reče kralju Izraila: ”Nategni luk! “, i on ga nategnu. Elize stavi svoje ruke na kraljeve
17 i reče: ”Otvori prozor okrenut prema istoku!“ Joas ga otvori. Elize mu reče: ” Odapni!“. I on odape. Elize mu reče: ” To je strijela pobjede ALLAHOVE, strijela pobjede nad *Aramom. Ti ćeš udariti Aram i Afek[116] sve do istrijebljenja.“
18 Elize reče Joasu: ”Uzmi strijele!“ On ih uze. Elize reče kralju Izraila: ” Udari zemlju! “ On udari tri puta i zaustavi se.
19 Čovjek Allahov se naljuti protiv njega i reče: ”Da si udario pet ili šest puta, bio bi udario Aram sve do istrijebljenja. Sada, to su tri puta koliko ćeš ti udariti Aram.“
20 Elize umrije i ukopaše ga. No, počekom godine, bande[117], dolazeći iz Moaba prodiraše u zemlju.
21 Kako ljudi ukopavaše jednog čovjeka, primijetiše jednu od tih bandi; oni položiše u žurbi čovjeka u grob Elizejev i odoše. čovjek dotaknu Elizejeve kosti; on povrati život i uspravi se na svoje noge.