Biblija (Tomislav Dretar)/Poslanica Hebrejima

Pavlova poslanica po Hebrejima

Allah nam govori po svom Sinu

1 1 Nakon što je, u dosta navrata i na više načina, prije govorio ocima^[1006], po *prorocima, Allah,
2 u zadnje doba gdje smo mi sada, progovorio je on nama u Sinu kojeg je postavio baštinikom svega, po kojem je on također stvorio svjetove.
3 Taj Sin je blistanje slave njegove i izraz njegovog bića i on nosi svemir putem moći svoje riječi. Nakon što je izvršio *očišćenje od grijehova, zasjeo je on desno^[1007] od Veličanstva^[1008] u visinama,
4 postavši toliko viši od *meleka što je baštinio jedno ime znatno drukčije od njihovog.

Sin Allahov viši od meleka

5 Kojem od meleka, naime, ikada je rečeno:

Ti si moj sin,

ja, danas, porodio sam tebe?

Ili još:

Ja, biću za njega jedan otac

a on biće za mene jedan sin?

6 Naprotiv, kad je uvodio

prvorođenog u svijet^[1009], on kaza:

I da se klanjaju pred njim

svi meleki Allahov.

7 Za meleke, on je imao ovu riječ:
Onaj koji od svojih meleka pravi
duhove
i od svojih slugu jednu plamen
vatre.
8 Ali, za Sina, ovog ovdje:

Tvoj prijestol, Bože,

postavljen je zauvijek!

I:

Žezlo pravednosti žezlo

je tvoje vladavine^[1010].

9 Ti zavoli pravdu i zamrzi

nepravdu,

Zato, o Bože, tvoj

Allah tebi dade *pomazanje

Jednim uljem radosti,

prednosti spram tvojim

sudruzima.

10 I još:

Ti si onaj koji, od početaka

ALLAHe, utemelji zemlju,

I nebesa su sdjelo tvojih ruku.

11 Oni će propasti, a ti,

ostaćeš.

Da, svi će kao odjeća

ostarjeti

12 I kao što se čini s jednim ogrta-

čem, ti ćeš njih umotati^[1011],

Kao odjeću, da, oni

biće zamijenjJahijai,

ali ti, ti si isti i tvoje godine

neće okrenuti na skraćJahijaje.

13 A kojem od meleka ikada je

rečeno:

Sjedi mi zdesna,

od tvojih neprijatelja, načiniću

podnožnik?

14 Nisu li svi od duhova oni koji izvršavaju uloge

i poslanici u službi dobra onima

koji trebaju primiti u baštinu spasenje?

Uzeti ozbiljno saslušanu poruku

2 1 Slijedi da mi trebamo najozbiljnije uzeti saslušanu poruku ako nećemo otići u stranu.
2 Jer, ako riječ najavljena po *melekima stupi na snagu i ako svo prestupanje i sva neposlušnost primiše jednu pravednu nagradu,
3 kako ćemo mi sami izmajnuti, ako zanemarujemo jednaki spas, koji je poče biti najavljJahija po ALLAHu, po tome bi potvrđen za nas po onima koji ga bijahu čuli,
4 i bi poduprt također svjedočanstvom Allahovm po *znakovima i Čudima svih vrsta, i putem darova Svetog Duha raspodijeljenih po njegovoj volji!

Ponižavanje i ovjenčavanje Isusuovo

5 Jer nije on *melekima podložio budući svijet, o čemu mi govorimo. Potvrda

tome bi dana negdje potvrda u ovim riječima:

6 Što je to čovjek da se ti

njega sjećaš?

Ili sin ljudski da ti na njega

svoj pogled naneseš?

7 Ti ga ponizi tek za malo u

odnosu na meleke;

slavom i čašću ti ga

okruni;

8 sve stvari stavi pod nejgove noge. U njemu podlažući sve stvari, ništa nije ostavio što bi moglo ostati nepodloženo. A, naime, mi još ne vidimoda njemu je bilo sve podloženo,
9 ali, mi ustanovljujemi: onaj koji je bio nešo malo unižen^[1012] u odnosu na meleke, Isus, nalazi se, zbog smrti koju je pretrpio, ovjenčan slavom i čašću. Tako po milosti Božjoj, za svakog je čovjeka on kušao smrt.

Brat ljudima

10 Odgovaralo je, naime, onome za koga i po kojem^[1013] sve postoji i koji je htio voditi k slavi mnoštvo sinova, voditi k ispunjenju po patnjama začetnika^[1014] njihovog spasenja.
11 Jer, *posvetitelj i posvećeni imaju svi jedno isto podrijetlo; tako on ne crveni zvati njih braćom
12 i reći:

Ja ću tvoje *ime navijestiti braći

svojoj,

u sred sabora, ja ću tebe

hvaliti,

13 ili još:

Ja, biću pun povjerenja

u njega,

ili još:

Evo me, mene i djece

koju mi je Allah dao.

14 Tako dakle, budući da djeca u zajedništvu imaju *krv i meso, on također, jednako, podijeli isto stanje, da obesnaži, svojom smrću, onoga koji zadržavaše vlast smrti, što će reći *đavla,
15 i da oslobodi one koji, iz straha od smrti, provedoše život u položaju robova.
16 Jer, ne dolazi on *melekima u pomoć, već potomstvu Ibrahimovom.
17 Također trebaše se on u svim tačkama učiniti sličnim svojoj braći, da postane *veliki svećenik milosrdnima u isto vrijeme kad i ovjerovljen kod ALLAHA za izbrisati^[1015] grijehove naroda.
18 Jer, budući da je sam podnio iskušenje, on je u položaju da donese pomoć onima koji su iskušani.

Isa Pegamberuspoređen s Musom

3 1 Tako dakle, *sveta Braćo , koja imate u diobu jedan sveti poziv, promotrite apostola^[1016] i *velikog svećenika naše vjere, Isusa.
2 On je ovjerovljen kod onoga koji ga je opunomoćio^[1017], kao što to bi Mojsije u svoj njegovoj kući.
3 Naime, to je jedna viša slava od one Mojsijeve, što njemu pripada, u svoj mjeri u kojoj graditelj kuće je više štovan nego sama kuća.
4 Svaka kuća, naime, ima svog graditelja, a graditelj svega je Allah.
5 No, Mojsije bi ovjerovljen u svoj njegovoj kući da bi jamčio ono što je trebalo biti rečeno, ali Krist je kao Sin, i nad svom njegovom kućom.
6 Njegova kuća, to smo mi, ako sačuvamo puno pouzdanje i ponos nade^[1018].

Vjera i ulazak u spokojstvo Božje

7 Zato je, kao što kaže Sveti Duh:

Danas, ako čujete njegov glas,

8 Ne stvrdnite svoja *srca

kao što ste u vrijeme ogorčenja,

U dan kušnje u pustinji,

9 Gdje vaši očevi staviše mene

na kušnju pokušavaj ući me

ispitati,

I oni gledaše moja djela

10 tokom četrdeset godina.

Zato sam se ja razljutio

protiv tog naraštaja

I rekao: Njihova srca uvijek

blude;

Ti ljudi nisu našli

putova mojih,

11 Jer, ja sam u gnjevu svom

prisegao:

Vidjećemo, hoće li oni u moj

spokoj ući!

12 Pazite, Braćo, da niko od vas nema srce opako koje nevjernost odvaja od ALLAHA živoga,
13 već jedni druge ohrabrujte, dan za danom, toliko koliko traje navješćJahijaje onog, danas, da ne bi niko od vas otvrdnuo, prHavaren grijehom.
14 Evo nas postalih, naime, drugovima Kristu, pod uvjetom da izdržimo odlučno sve do svršetka našeg početnog položaja,
15 kad je rečeno:

Danas, ako začujete glas,

Ne stvrdnite srca svoja

kao u vremena ogorčenja.

16 Koji su, naime, oni koji začuše i koji izazvaše ogorčenje? Nisu li to svi oni koji su izišli iz Egipta zahvaljujući Musi?
17 I protiv koga se ljutio tokom četrdeset godina? Nije li to protiv onih koji bijahu zgriješili, čiji lješevi padoše u pustinji?
18 I kome on prisegnu da neće ući u zemlju njegovog spokoja, ako ne onim nepokornim?
19 I mi ustanovljujemo da oni ne mogoše ući zbog svoje nevjere?
4 1 Plašimo se dakle, tada kad traje obećanje da će se ući u njegov spokoj, plašimo se da neko od vas ne bude uvjeren da je ostao u pozadini.
2 Jer, mi smo primili dobru vijest, sve kao i oni ljudi, ali, riječ koju oni bijahu čuli nije njima donijela nikakve koristi, jer, slušatelji se nisu time proželi u vjeri^[1019].
3 Mi koji smo prišli k' vjeri, ušli smo u spokoj, o čemu je rekao:

Jer, ja sam prisegao u gnjevu svome:

Vidjeće se dobro da li će oni ući

u spokoj moj!

Njegovo djelo, sigurno, budući bilo ostvareno od utemeljenja svijeta,

4 I Allah se odmori sedmog dana od sveg svog djela,
5 i ponovo u našem tekstu: Da li će ući oni u moj spokoj.
6 Tako dakle, budući da je ostao odlučan da neki uđu, i da prvi koji su primili dobru vijest ne uđu zbog svoje nepokornosti,
7 on određuje ponovo jedan dan, danas, govoreći mnogo kasnije, u tekstu Davudovom već navedenom:

Danas, ako začujete njegov glas,

Ne stvrdnite svoja *srca.

8 U stvari, da Jozua njima bijaše osigurao spokoj, on ne bi govorio, nakon toga, o jednom drugom danu.
9 Jedan šabatski odmor ostaje dakle u pričuvi za narod Allahov.
10 Jer, onaj koji je ušao u njegov spokoj počeo se, i on također, odmarati od svog djela.
11 Požurimo se dakle, ući u taj spokoj, da isti primjer nepokornosti više nikog ne povuče u pad^[1020].
12 Živa, naime, jest riječ Allahova, odlučna i oštrija no mač sa dvije oštrice. Ona prodire sve do razdvajanja duše i duha^[1021], članaka i moždine. Ona prosijava pokrete i misli *srca.
13 Nema stvorenja koje izmiče njegovu vidu; sve je golo u njegovim očima, sve je podjarmljeno njegovim pogledom. I njoj mi to moramo položiti račun.

Mi imamo jednog velikog svećenika

14 Imajući dakle jednog uzvišenog *velikog svećenika, koji je prošao *nebesa, Isusa, Sina Božjeg, čvrsto držimo ispovijedanja vjere.
15 Mi nemamo, naime, jednog velikog svećenika nesposobnog suosjećati s našim slabostima; on je bio iskušan u svoj sličnosti s nama, ali bez grijeha.
16 Napredujmo dakle s punim pouzdanjem prema prijestolju milosti, da bi dobili milosrđe i našli milost, da budemo pomognuti u željeno vrijeme.

Krist, veliki svećenik

5 1 Svaki *veliki svećenik, naime, uzet između ljudi, postavljen je na korist ljudima za njihove odnose s Allahom. Njegova je uloga nuditi darove i *žrtve za grijehove.
2 On je sposoban imati razumijEvanja za one koji ne znaju i zablude, jer je, on također, sa svih strana pogođen slabošću
3 i, zbog nje, mora on sa svoje strane također ponuditi za sebe samog dobro koje i za narod, žrtve za grijehe.
4 Ne dodijeljuje se sebi sam ta čast, ona se prima po pozivu Allahovom, kao što to bi slučaj s Harunom.
5 Tako ni Krist nije sam sebi dodijelio slavu postati velikim svećenikom; Ti si moj sin; danas, ja sam te porodio,
6 sukladno toj drugoj riječi: Ti si svećenik za vječnost na način Melhisedekov.
7 On je taj koji, u toku svog zemaljskog života, ponudi molitve i preklinjanja s jakim vapajima i suzama onome koji ga mogaše spasiti smrti, i bi on smaknut s razloga svoje pkornosti.
8 Mada Sinom on bijaše, on upozna po svojim patnjama pokornost,
9 i, doveden sve do svog vlastitog ispunjenja^[1022], on postade za sve one koji mu se pokoravaju povod za vječno spasenje,
10 budući bio od ALLAHA proglašen velikim svećenikom, na način Melhisedekov.

Postati odrasli kršćani

11 O tome, mi imamo dosta stvari za kazati i njihovo se objašnjenje čini teški, jer vi ste postali spori na shvaćanju.
12 Vi biste trebali biti, od prije dosta vremena, učiteljima a imate nanovo potrebu da vas se poučava svim počelima riječi Božje. Stigli ste do te točke da vam treba mlijeko, a ne čvrsta hrana.
13 Kogod je još na mlijeku ne može slijediti razmišljanje o tome što je pravedno, jer, on je još djetence.
14 Odrasli, naprotiv, uzimaju čvrstu hranu, oni koji, po izvršavanju, imaju smisao izvježban za razlikovati ono što je dobro i ono što je loše.
6 1 Tako dakle, ostavimo početno poučavanje o *kristu za uzdići se na savršenost odraslog, a da se ne vraćamo na temeljne podatke: pokajanje za djela smrtna i vjeru

u Allaha,

2 nauku krštenja^[1023] i *polaganja ruku, uskrsnuće od mrtvih i konačno suđenje.
3 Evo što ćemo mi činiti, ako Allah dopusti to.
4 Nemoguće je, naime, koji su jednog dana primili svjetlost, kušali nebeski dar, imali dio u Svetom Duhu,
5 okusili izvrsnu riječ Allahovu i snage bud ućeg svijeta,
6 a ipak su ponovo pali - nemoguće je da oni po drugi put nađu obraćenje, dok, za svoj račun, ponovo stavljaju na križ Sina Božjeg i izlažu ga uvrjedama.
7 Tek kad jedna zemlja upije česte poplave koje padaju na nju i proizvede jedno korisno raslinje onima koji ju obrađuju, on prima od ALLAHA svoj dio blagoslova.
8 Ali, proizvede li ona trnje i češljuge, ona je prosuđena bezvrijednom, sasvim blizu da bude prokleta i da završi spaljena.
9 Što se tiče vas, ljubljeni, mi smo uvjereni, sve govoreći tako, da ste vi s dobre strane, one spasenja.
10 Allah, naime, nije nepravedan; on ne može zaboraviti vaše naprezanje i ljubav koju ste pokazali spram njegovog *imena stavljajući se u prošlosti u službu *svetima, i opet u sadašnjosti.
11 Ali, naša je želja da svako od vas pokaže istu gorljivost za nositi nadu u njenom cvatu sve do kraja,
12 ne usporavaj ući svoje napore, već oponašajući one koji, putem vjere i ustrajnosti, primaju baštinu iz obećanja.

Božje obećanje i naša nada

13 Kad Allah dade svoje obećanje Ibrahimu, kako on ne imade nikog većeg kime prisegnuti, on prisegnu sobom samim
14 i reče:

Da, blagoslovima ja ću te

ispuniti,

Jedno ogromno povećanje tebi

ću dati.

15 Budući tada ustrajan, Ibrahim vidje ostvariti se obećanje.
16 Ljudi prisežu po većem od sebe samih, i za staviti kraj svakom osporavanju, oni utječu jamčenju prisegom.
17 U tom smislu, Allah, htijući puno više pokazati baštinicima obećanja neopozivu narav svoje odluke, priteče zakletvi.
18 Tako, dva neporeciva čina^[1024], u kojima ne može biti laži s Božje strane, donose nam jedno moćno ohrabrenje, nama koji smo sve napustili za prigrliti ponuđeno obećanje.
19 Ona je za nas kao jedno sidro duše, čvrsto prionulo, koje ulazi s one strane zavjese^[1025],
20 ondje gdje je ušao za nas, kao preteča, Isus, postao *veliki svećenik za vječnost na način Melhisedekov.

Melhisedek

7 1 Taj Melhisedek, kralj šalemski, *svećenik ALLAHA svevišnjeg, izišao je u susret Ibrahimu, kad se ovaj vraćaše iz boja protiv Kraljeva, i blagoslovio ga.
2 Njemu je Ibrahim predao dim od svega. Najprije, on nosi jedno ime koje se prevodi » kralj pravednosti «, i potom, on je također kralj Šalema^[1026], to jest kraljem mira«.
3 On koji nema ni oca, ni majke, ni rodoslovlja, ni početka za svoje dane, ni svršetka za svoj život^[1027], već koji je izjednačen Sinu Allahovom^[1028], ostaje svećenikom zauvijek.
4 Promatrajte veličinu te osobe, kojoj je Ibrahim dao kao dîm najbolji dio plijena, on, rodočelnik.
5 A, oni sinovi Levijevi koji primaju *svećenstvo imaju zapovijed, po *zakonu, predujmljivati dîm od naroda, tj. od braće, koja su ipak, potomci Ibrahimovi.
6 Ali on, koji ne stoji u njihovim rodoslovljima, podvrgnuo je Ibrahima dîmu i blagoslovio posjednika obećanja.
7 No, bez ikakva osporavanja, niži je onaj koji je blagoslovljen po višemu.
8 A ovdje, oni koji primaju dim smrtni su ljudi, ondje to je neko kome se potvrđuje da živi.
9 I za sve reći, u Ibrahimovoj osobi, i sam levit, koji prima dîm, podvrgnut je dîmu.
10 Jer, on bijaše još u križima^[1029] svog pretka, kad se dogodio susret s Mekhisedekom.

Veliki svećenik na način Melhisedekov

11 Da se bijaše dospjelo jednom savršenom ispunjenju po levitskom *svećenstvu, - jer ono bijaše osnova zakonitosti dane narodu -, koja bi potreba još mogla podići jednog drugog *svećenika, u lozi Melhisedeka, umjesto da ga označi u lozi Harunovoj?
12 Jer, izmjena svećenstva neizbježno povlači izmjenu zakona.
13 A onaj na kojeg cilja spomenuti tekst dio je jednog plemena kojem ni jedan član nije bio dodijeljen službi *oltara.
14 Općienito je poznato, naime, da je naš ALLAH potekao iz Jude^[1030], jednog plemena za kojeg Mojsije nije ništa rekao u svojim tekstovima o svećenicima.
15 A očiglednost je još veća ako drugi dani svećenik sliči Melhisedeku,
16 i ne pristupa svećenstvu na temelju jednog zakona o ljudskom slijedu, već na temelju moći jednog neuništivog života.
17 Ovo je svjedočenje, naime, njemu bilo učinjeno:

Ti si svećenik za vječnost

na način Melhisedekov.

18 U stvari, ima ondje, s jedne strane, ukin uće prethodnog propisa s razloga njegove nemoć i njegovog nedostatka korisnosti,
19 - jer, *zakon nije ništa doveo do ispunjenja i, s druge strane, uvođenje jedne bolje nade, po kojoj se približavamo Allahu.

Isa Pegamberposjeduje jedno isključivo svećenstvo

20 I u mjeri u kojoj se to nije ostvarilo bez davanja prisege, - jer ako nije bilo zakletve za *svećenstvo drugih,
21 za njega je bila izgovorena jedna prisega po onome koji je koji je rekao njemu u prilog: ALLAH ga je zakleo i neće se vraćati na to: Ti si *svećenik za vječnost -,
22 u toj mjeri, to je jedan bolji *savez kojem je Isa Pegamberpostao jamac.
23 Osim toga, brojni su drugi postali svećenicima, budući da ih je smrt sprječavala ostati;
24 ali on, budući da ostaje za vječnost, posjeduje jedno isključivo svećenstvo.
25 I zato je on u mog ućnosti spasiti na jedan konačni način one koji, po njemu, približavaju se Allahu, jer, on je uvijek živ za posredovati u njihovu korist.
26 I takav je zaista veliki svećenik koji nama odgovara, svet, nedužan, žrtvovan, odvojen od grješnika, podignut iznad *nebesa.
27 On nema potrebe, kao drugi veliki svećenici, svaki dan nuditi *žrtve, najprije za svoje vlastite grijehove, potom za one narodne. To, on je učinio jedanput za svagda žrtvujući i sebe samog.
28 Dok *zakon postavlja velikim svećenicima ljude koji ostaju manjkavi, riječ prisege koja posreduje poslije zakona postavlja jednog Sina koji, za vječnost, jest stigao do savršenog ispunjenja.

Posrednik jednog znantno boljeg saveza

8 1 No, glavna tačka našeg izlaganja, je jest jedan takav *veliki svećenik kakvog mi imamo, on koji je sjeo desno od prijestola Veličanstva^[1031] u nebesima,
2 kao *sluga istinskog *svetišta i istinskog šatora podignutog po ALLAHu, a ne po čovjeku.
3 Svaki veliki svećenik je postavljen za ponuditi darove i *žrtve; otkuda mu potreba da ima što i ponuditi.
4 Da Krist bijaše na zemlji, on ne bi bio čak ni svećenikom, mjesto bijaše zauzeto po onima koji nude darove sukladno *zakonu;
5 ali, njihov obred, oni ga obavljaju jednoj slici^[1032], jednom orisu nebeskih stvarnosti, prema božanskom upozorenju primljenom po Musi za izgradnju šatora:

Gledaj, rekao je on,

Načinićeš sve prema uzorku

koji ti je bio pokazan na planini.

6 U stvari, to što njemu pripada je jedno služništvo zaista odličnije, jer on je posrednik jednog boljeg *saveza, čiji sastav počiva na boljim obećanjima.

Od prvog do novog saveza

7 Da, naime, onaj prvi *savez^[1033] bijaše bio bez prigovora, ne bi bilo pitanje

zamijeniti ga jednim drugim.

8 Naime, to je jedan prigovor upućen njima:

Evo: dolaze dani, reče

ALLAH,

Kad ću ja zaključiti s kućom

Izrailovom

I s kućom Judinom jedan

novi savez,

9 Ne kao savez što

načinih s očevima njihovim

U dan kad sam ih uzeo za

ruku

Za voditi ih van iz zemlje

egipatske.

Zato što, oni sami nisu se

održali u mom

savezu,

Ja također njih sam napustio,

reče

ALLAH.

10 Jer, evo saveza kojim

ću se povezati s kućom

Izrailovom.

Nakon ovih dana tu, reče

ALLAH:

A dajući svoje zakone, u

njihove misli

i u njihova srca ja ću ih

upisati.

Ja ću postati njihovim Allahom,

oni će postati moj narod.

11 Niko od njih neće više imati

za poučavati svog sunarodnika

ni svog brata govoreći:

Poznaj ALLAHa!

Jer, svi će me poznavati,

od najmanjeg sve do naj-

većeg,

12 Jer, ja ću biti milostiv

za njihove grješke,

njihovih grijehova ja se

više neću sjećati.

13 Govoreći o jednom novom savezu,

on je starim učinio prvi;

a ono što postane staro

i koje dotrajava

blizu je da nestane.

Allahoštovlje prvog saveza

9 1 Prvi savez imaše dakle, jedan obrednik za Allahoslužje i jedan zemaljski Hram.

2 Naime, jedan šator bi postavljen, jedan prvi šator nazvan Sveto, gdje bijaše svjećnjak, stol i darovani kruhovi.
3 Potom, iza druge zavjese, nalaziše se jedan šator zvan Sveto Svetinjâ,
4 s jednom kadionicom od zlata i kovčegom saveza posve prekrivenim zlatom; u njemu jedan zlatna vaza koja sadržavaše manu, Harunov štap koji bijaše procvjetao i ploče saveza.
5 - Iznad kovčega, kerubini slave svojom sjenom prekrivaše pomirilište. Ali nema mjesta ovdje ulaziti u pojedinosti.
6 Skup tako uređen, *svećenici, za ispunjavati svoju službu, ulaziše u svako doba u prvi šator.
7 Ali, u drugi, samo jedanput godišnje, ulazi samo veliki svećenik, i još, ne bez nuđenja *krvi za svoje manjkavosti i za one narodne.
8 Sveti Duh je htio tako pokazati da put *svetišta još nije očitovan, dokle god postoji prvi šator.
9 To je jedan simbol za sadašnje vrijeme: milodari i *žrtve ondje su nuđeni, nesposobni odvesti ispunjenju, u njegovoj svijesti, onoga koji obavlja obred.
10 Postavljene na živeži, pićima i različitim pranjima, to su samo ljudski obredi, prihvatljivi samo do vremena otkrovenja^[1034].

Krist je sam sebe darovao

11 Ali Krist je iznenadno došao, *veliki svećenikk budućih dobara^[1035]. Kroz jedan šator, veći i savršeniji, koji nije djelo ruku, - što će reći koji ne pripada ovome stvaranju ovdje -,
12 i putem *krvi, ne jaraca i teladi, već po svojoj vlastitoj krvi, jednom za svagda ušao je *svetište, i dobio konačno oslobođenje.
13 Jer, ako krv jaraca i bikova i ako pepeo junica prosuti nad *zaprljanim bićima *posvećuju njih *očišćavajući njihova tijela,
14 koliko će više krv Kristova, koji, po vječnom duhu, ponudio je samog sebe Allahu kao jednoj žrtvi bez mrlje, očistiti našu savjest od smrtnih djela za služiti Allahu živom.

Savez zapečačen krvlju

15 Evo zašto on je posrednikom jednog novog *saveza, jednog novog zavjeta^[1036]; njegova smrt, budući posredovala za otkup grijeha počinjenih pod prvim savezom, onih koji su pozvani mogu primiti vječnu baštinu već obećanu.
16 Jer, ondje gdje ima *oporuka, nužno je da bude ustanovljena smrt oporučitelja.
17 Jedna oporuka ne postaje valjana osim u slučaju preminulih; nema učinka ukoliko je oporučitelj u životu.
18 također sam prvi savez nije li bio ustanovljen bez prolijEvanja *krvi.
19 Kad je Mojsije proglašavao svem narodu svaku zapovijed, sukladno *zakonu, on uze telaca i jaraca, potom vodu, skerletnu vunu i miloduh, i poškropi on i samu knjigu i sav narod,
20 govoreći: Ovo je krv saveza koji Allah je naložio za vas^[1037];
21 potom, ona poškropi također krvlju šator i sva obredni pribor,
22 krvlju, prema zakonu, *čisti se gotovo sve, i bez izlijEvanja krvi nema oprosta.
23 Ako dakle slike onoga što je u *nebesima su očišćene putem tih obreda, nužno je da nebeske stvari same to budu putem boljih *žrtava.

Kristov ulazak u nebesko svetište

24 Nije, naime, u jedno *svetište načinjeno rukom ljudskom, jednostavni precrt istinskog, ušao Krist, već u samom nebu, da bi se pojavio sada za nas pred licem Allahovm.
25 I to ne da bi se ponudio u više navrata, kao *veliki svećenik koji ulazi svake godine u svetište s tuđom *krvlju.
26 Jer, tad bi on od osnJahijaja svijeta u više navrata trebao trpjeti. Naime, Samo jedanput, na svršetku vremenâ, on je bio očitovan za ukinuti grijehe svojom vlastitom žrtvom.
27 I kao što je sudbina ljudi umrijeti samo jedanput, - nakon čega dolazi suđenje -,
28 tako Krist bi darovan samo jedanput za ukloniti grijehove mnoštva i on će se pojaviti drugi put, bez odnosa s grijehom, onima koji ga čekaju za spasenje.

Jedanput za sve i zauvijek

10 1 Ne posjeduj ući no oris bud ućih dobara a ne sam izraz stvarnosti, zakon^[1038] je zauvijek nesposoban, usprkos *žrtvama, uvijek istim, u beskraj nuđenim svake godine, voditi k ispunjenju^[1039] one koji dolaze uzeti sudioništvo.
2 Inače, ne bi li se prestalo darovati uz jednostavni razlog da, *očišćeni jedanput, oni koji tako vrše svoje Allahosluženje ne bi više imali svijesti o nikakvom grijehu?
3 Ali, naime, putem tih žrtava, polaže se grijehove u sjećanje svake godine.
4 Jer, nemoguće je da *krv bikova i jaraca oduzima grijehove.
5 Također, ulazeći u svijet, Krist kaže:

Žrtvu i milodar, ti

nisi htio,

Ali ti si mi oblikovao jedno tijelo.

6 Holokausti i *žrtve za

grijehe

nisu ti godili.

7 Tad sam ja rekao:

Evo mene, jer o meni

pisano je to u svitku

knjige:

Ja sam došao, o Bože, za izvršiti

tvoju volju.

8 On najprije izjavljuje:

Žrtve, milodari, žrtve

za grijehove,

Ti ih nisi htio, oni

ti nisu godili.

Tu se radi, zabilježite to, o milo-

darima propisanim Zakonom.

9 On tada kaza:

On ukloni prvo Allahoslužje

za uspostaviti drugo.

10 U toj volji mi smo bili *žrtvovani po ponudi tijela Isusa Krista, učinjenom jednom za svagda.
11 I dok svaki *svećenik stoji svaki dan za ispuniti svoje poslove i nudi često iste žrtve, koje su zauvijek nesposobne ukloniti grijehove,
12 on, naprotiv, nakon što je ponudio za grijehove jednu jedinstvenu žrtvu, sjede zauvijek desno Allahu^[1040]
13 i od sada čeka da njegovi neprijatelji budu svedeni na to da mu služe kao podnožnik.
14 Jednom jedinstvenom žrtvom, naime, on je doveo k ispunjenju one koje posvećuje.
15 To nam Sveti Duh također potvrđuje. Jer nakon što je rekao:
16 Evo *saveza kojim ću se

povezati s

njima nakon onih dana,

ALLAH je

izjavio:

Dajući svoje zakone,

U njihovim srcima i u

njihovim mislima ja ću ih upisati,

17 A njihovih grijehova i njihovih

nepravdi ja se više sjećati neću.

18 A, gdje ima jedan oprost, ne nudi se više žrtva za grijehove.

Vi imate potrebu za strpljivošću

19 Mi tako, Braćo, imamo punu pouzdanost pristupiti *svetištu po *krvi Isinoj.
20 Tu mi imamo jedan novi i živi put, koji je on uspostavio kroz zavjesu, to jest svojom ljudskošću.
21 I mi imamo jednog uzvišenog *svećenika postavljenog nad kućom Božjom.
22 Približimo se dakle jednim pravim srcem i u punini vjere, srca *očišćenog od sveg grijeha savjesti i tijela opranog u čistoj vodi;
23 bez uvijanja, nastavimo potvrđivati našu nadu, jer on je pouzdan, onaj koji je obećao.
24 Bdijmo jedni nad drugima, za podsticati se na milosrdnost i dobra djela.
25 Ne napuštajmo naših sabora, kao što su neki uobičajili, već ohrabrujmo se i to utoliko više što vi vidite primicati se *Dan.
26 Jer, mi promišljeno griješimo nakon što smo primili punu spoznaju istine, ne ostaje više za grijehe nikakva *žrtva,
27 već samo jedno strašno iščekJahijaje suđenja i žestine vatre koja treba progutati buntovnike.
28 Neko krši zakon Mojsijev? Bez milosti, na izjavu dvojice ili trojice svjedoka, za njega to je smrt.
29 Koju to još strožiju kaznu ne bi zaslužio, zamislite, onaj koji bude gazio nogama Sina Božjeg, koji bude oskrnavio krv *saveza u kojem je on bio *posvećen, i koji bude uvrijedio Duh milosti?
30 Mi njega poznajemo, naime, njega koji reče:

Moja je osveta, ja sam taj

koji će naplaćivati!

I još:

ALLAH će suditi narod svoj.

31 Grozno je pasti u ruke Allahu živom.
32 Ali, sjetite se svojih početaka: jedva da ste bili primili svjetlost^[1041] a, već ste podnosili teški i bolni boj,
33 ovdje, dan za predstavu pod uvrjedama i proganjanjima; ondje, postali sudionici s onima koji trpe takva postupanja.
34 I naime, vi ste uzeli dio u patnji uznika i prihvatili s radošću grabež vaših dobara, znaj ući za jedan bolji i trajniji posjed.
35 Ne gubite svoje pouzdanje, ono dobija jednu veliku naknadu.
36 To je ono ustrajavanje, naime koje ste vi trebali, za ispuniti volju Allahovu i tako dobiti ostvarenje obećanja.
37 Jer još tako malo, tako malo

vremena,

i onaj koji dolazi biće tu,

on neće zakasniti.

38 Moj pravednik po vjeri živjeće,

ali, otpadne li,

moja duša više u njemu

ne nalazi zadovoljstva.

39 Mi nismo ljudi za činiti otpadništvo za svoju propast, već ljudi vjere za spas svojih duša.

Vjera i njeni svjedoci: Abel, Idriz, Nuh

11 1 Vjera je jedan način posjedovanja onoga čemu se već nada, jedno sredstvo poznavanja stvari koje se ne vide.
2 Ona je ono što je starima vrijedilo jednog svjedočenja.
3 Po vjeri mi shvaćamo da svjetovi su bili uređeni po riječi Božjoj. Slijedi da vidljivi svijet nema svog podrijetla u pojavnostima.
4 Po vjeri, Abel ponudi Allahu jednu *žrtvu bolju no ona Kainova. Zahvaljujući njoj, on primi svjedočenje da bijaše pravedan i Allah posvjedoči njegovim darovima. Zahvaljujući njoj, iako mrtav, on još govori.
5 Po vjeri, Idriz bi uzdignut da izbjegne smrti i ne nađe ga se, jer Allah ga bijaše uznio; prije svog uznesenja, naime, on je primio svjedočenje da je bio ugodan Allahu.
6 A, bez vjere, nemoguće je biti ugodan Allahu, jer onaj ko se približi Allahu treba još i vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga traže.
7 Po vjeri, Noa, božanski upozoren o onome što se ne vidješe, uze proročanstvo za ozbiljno, i izgradi jednu lađu za spasiti obitelj. Tako, on osudi svijet i postade baštinikom pravednosti koja se zadobija po vjeri.

Vjera Ibrahima i njegove porodice

8 Po vjeri, odgovaraj ući na poziv, Ibrahim se pokori i pođe u zemlju koju trebaše primiti u baštinu, a pođe on ne znajući kamo iđaše.
9 Po vjeri, on dođe stanovati u tuđini u obećanoj zemlji, stanuj ući pod šatorom s Ishakom i Jakubom, subaštinicima istog obećanja.
10 Jer, on očekivaše grad s temeljima^[1042], koji graditelj i izumitelj bijaše Allah sam.
11 Po vjeri, Sara, ona također, usprkos svojoj podmakloj dobi, bi učinjena sposobnom imati jedno potomstvo, jer ona držaše pouzdanim tvorca obećanja.
12 Zato također, od samo jednog čovjeka, - već označenog smrću -, izrodi se jedno mnoštvo usporedivo onom zvijezda nebeskih, bezbrojno kao što je pijesak na obali mora.
13 U vjeri, oni umriješe svi, a da nisu imali ostvarena obećanja, ali nakon što su vidjeli i pozdravili iz daleka i nakon što su sebe priznali strancima i prolaznicima na zemlji.
14 Jer, oni koji govore tako jasno pokazuju da su u potrazi za jednom domovinom;
15 i da bijahu imali u duhu onu iz koje su izišli, imali bi vremena vratiti se u nju;
16 naime, oni jednoj boljoj domovini strijemiše, jednoj nebeskoj domovini. Zato se Allah nije stidio biti nazvan njihovim Allahom; on je njima, naime, pripravio jedan grad.
17 Po vjeri, Ibrahim je, stavljen na kušnju, ponudio Ishaka; on nudiše sina jedinca, tada kad bijaše primio obećanja
18 i kad mu bijaše rečeno:

Po Ishaku jedno će ti potomstvo

biti osigurano.

19 Čak i jednog mrtvog, kazivaše si on, Allah je sposoban uskrsnuti; tako, u jednoj vrsti navješćJahijaja, on prepozna svog sina.
20 Po vjeri također, Ishak blagoslovi Jakuba i Ezava s obzirom na budućnost.
21 Po vjeri, Jakub, na samrti, blagoslovi svakog od sinova Jusufovih i pokloni se oslonjen o vrh svog štapa.
22 Po vjeri, Jusuf, bližeći se svršetku, zazva izlazak sinova Izrailovih i dade zapovijedi glede svojih kostiju.

Vjera Musina i Izrailova

23 Po vjeri, Mojsije, nakon svog rođenja, bi od svojih roditelja skrJahija tokom tri mjeseca, jer oni bijahu vidjeli ljepotu svog djeteta i ne uplašiše se zapovijedi kraljeve.
24 Po vjeri, Mojsije, kad je postao velik, odreče biti nazvan sinom kćeri *Faraonove.
25 On izabra biti zlostavljan s narodom Allahovm radije nego uživati u vremenu grijeha.
26 On vidje ponižavanje Kristovo kao jedno veće Bogatstvo od egipatske riznice, jer imaše on oči uprte u nagradu.
27 Po vjeri, on napusti Egipat ne bojeći kraljevog gnjeva i, kao čovjek koji vidi nevidljivo, on ostade postojan.
28 Po vjeri, on je slavio *Pashu i obavljao škropljenje krvi da Zatornik ne dira u prvorođene Izrailove.
29 Po vjeri, oni prođoše Crveno More kao jednu suhu zemlju, dok Egipćani, koji se okušaše u tome, biše progutani.
30 Po vjeri, bedemi Jerihona padoše, nakon što ih se obilazilo tokom sedam dana.
31 Po vjeri, Rahab, prostitutka, ne propade s pobunjenicima, jer bijaše miroljubivo primila uhode.

Vjera svih onih koji su se dobro držali

32 I što još reći? Uzmanjkalo bi mi vremena za govoriti do u pojedinosti o Gedeonu, Baraku, Samsonu, Jefteu, Davudu, Samuelu i *prorocima,
33 njima koji, zahvaljujući vjeri, osvojiše kraljevstva, ostvarivaše pravednost, vidješe ostvariti se obećanja, saviše nagubac lavovima na ralje,
34 ugasiše silu vatre, izmakoše oštrici mača, povratiše snagu nakon bolesti, pokazaše se srčanima u vojni, odbiše strane vojske;
35 žene pronađoše svoje mrtve po uskrsnuću. Ali drugi podnesoše raščetvorenje, odbijajući oslobođenje za završiti u jednom boljem uskrsn ući;
36 drugi opet podnesoše kušnju sprdanja i biča i onu vezanja i zatvora;
37 oni biše kamenovani, oni biše prepiljeni; oni umriješe ubijeni udarcem mača; oni vodiše jedan lutalački život, ogrnuti ovčjom kožom ili runom koza; oni bijahu podvrgnuti lišavanjima, tlačenjima, zlostavljanjima,
38 oni kojih svijet ne bijaše dostojan; oni lutaše pustinjama i planinama, u spiljama i rupama zemlje.
39 Svi oni, ako su primili dobro svjedočenje zahvaljujući svojoj vjeri, nisu međutim, dobili ostvarenje obećanja.
40 Budući da Allah za nas predvidje još bolje, oni ne trebaju bez nas stići k ispunjenju.

Izdržavanje u kušnji

12 1 Tako dakle, mi također, koji imamo oko sebe jedan takav oblak svjedoka^[1043], odbacimo svaki teret i grijeh koji nas zna tako dobro okruživati, i izložimo se s izdržljivošću kušnji koja nam je predstavljena,
2 pogledima uprtim u onoga koji je začetnik vjere i koji ju vodi njenom ispunjenju, Isus, njega koji, niječući radosti^[1044] koja mu pripadaše, izdrža križ u prijeziranju srama i sjede desno prijestolu Allahovom.
3 Da, mislite na onoga koji je izdržao sa strane grješnika jedno takvo suprotstavljanje njemu, da vas ne bi prepustio da podlegnete pod obeshrabrenjem.
4 Vi se niste još odupirali sve do *krvi u svojem boju protiv grijeha
5 i zaboravili ste pobuđJahijaje koje se upućuje vama kao i sinovima:

Sine moj, ne preziri

kaznu ALLAHovu,

Ne gubi kuraži se kad te kori.

6 Jer, ALLAH ispravlja onoga

koga voli,

on kažnjava svakog sina koga prima.

7 Vi to za svoje odgajanje trpite.

On s vama to kao sa sinovima postupa.

Kakav je naime sin kojeg otac ne ispravlja?

8 Ako ste lišeni ispravke,

u kojoj svi imaju svoj dio,

tad ste kopilad, a ne sinovi.

9 Mi smo imali zemaljske očeve za odgojitelje, i tu se dobro nalazili; nećemo li, po jačem razlogu, podložiti se Ocu duhova i primiti od njega *život?
10 Oni, naime, to bijaše za jedno vrijeme, prema njihovim dojmovima, nas su ispravljali; on, to je za našu korist, da nam priopći svoju *svetost.
11 Svako popravljanje, na čas, ne čini radost, već žalost. Ali kasnije, ono proizvede kod onih na kojima je bilo vršeno, jedan plod mira i pravednosti.
12 Zato uzdignite klonule ruke i drhtava koljena,
13 i za svoje noge, načinite ravne putanje, da se hromi ne obogalji, već prije da ozdravi.

Naš je Allah uništavajuća vatra

14 Tragajte za mirom sa svima, i *posvećenjem bez kojeg niko neće vidjeti ALLAHa.
15 Bdijte da niko ne izbjegne milosti Božjoj; da nikakav gorki korijen ne počne klijati, zbog nevolje i zarazi tako zajednicu.
16 Bdijte da nema bluda ili skrnavitelja, kakav je Ezav koji, za samo jedan pladanj, prodade svoje pravo prvorođenstva.
17 Jer, vi to znate, kad je htio slijedom baštiniti blagoslov, on bi isključen i ne bi tu za njega nikakve mogućnosti promjene, usprkos njegovim preklinjanjima i njegovim suzama!
18 Vi se niste približili jednoj opipljivoj stvarnosti, vatri koja se usplamtjela, mraku, tminama, uraganu,
19 zvuku trublje i buci glasa; oni koji ga čuše odbiše slušati više riječ.
20 Jer, oni ne mogaše podnijeti ovu zapovijed:

Ko bude dodirnuo planinu - bila

to i

zvijer - biće kamenovan!

21 A tako zastrašuj ući bi onaj prizor da Mojsije reče:

Ja sam zastrašen i uzdrhtao.

22 Ali, vi ste se približili planini Sion i gradu ALLAHA živog, Jeruzalemu nebeskom,i mirijAdema *meleka na sastanku praznikskom,
23 i skupu prvorođenih, čija su imena upisana u *nebesima Allahovm, sucu za sve, i duhovima pristiglim k ispunjenju,
24 i Isusu, posredniku jednog novog *saveza, i krvi škropljenja koja govori još bolje nego ona Abelova.
25 Gledajte ne odbiti slušati onoga koja vam govori! Jer, nije li se izmaklo kažnjavanju kad oni odbiše slušati onoga koji ih upozoravaše na zemlji, po jačem razlogu mi nećemo izmaknuti, ako se okrenemo od noga koji govori s visine nebesa.
26 On, čiji glas uzdrma tada zemlju, daje sada ovu izjavu: Posljednji put ja ću potresti, ne samo zemlju, već također i nebo.
27 Riječi posljednji put oglašavaju nestanak sveg onog što sudjeluje i nestalnosti stvorenog svijeta, da bi traje ono što je nepomično.
28 Budući da mi primamo nepomično *kraljevstvo, držimo dobro tu milost. Po njoj, služimo Allahu na takav način da njemu bude ugodno, s podložnošću i strahom.
29 Jer naš Allah je jedna uništavajuća vatra.

Žrtve koje gode Allahu

13 1 Nek' ljubav bratska opstane!
2 Ne zaboravite gostoljubivost, jer, zahvaljujući njoj, sigurno, a da se i nije znalo, primalo se *meleke.
3 Sjetite se onih koji su u zatvoru, kao da vi sami bijaste uznici s njima, onih koji su zlostavljani, budući da i vi također, imate tijelo.
4 Nek' svadba bude štovana od svih i postelja bračna bez prljavštine, jer razvratnosti i preljubništva biće suđeni od Allaha.
5 Nek' ljubav za novcem ne nadahne vaše ponašanje; zadovoljite se onim što imate, jer ALLAH

sam rekao je:

Ne, ja te neću ostaviti, ja

te neću napustiti!

6 Tako da u punoj pouzdanosti mi možemo reći:

ALLAH je moja zaštita,

Ja se ničeg neću uplašiti;

Što mi može čovjek učiniti ?

7 Sjetite se svojih poglavara, koji su vam najavljivali riječ Allahovu; promotrite kako je njeihov život završio i oponašajte njihovu vjeru.
8 Isa Pegamber je isti, jučer i danas, on će to biti i za vječnost.
9 Ne pustite se zavesti po svim vrstama tuđih nauka. Jer, dobro je da *srce bude ojačano milošću a, ne živežima, koja nikad nisu koristila onima koji su od njih pravili pitanje zakonitosti.
10 Mi imamo jedan *oltar^[1045] s kojeg služitelji šatora nemaju pravo pribavljati svoju hranu.
11 Jer, tijela životinja kojih *veliki svećenik nosi *krv u *svetište za okajanje grijehova, spaljJahije su izvan tabora.
12 To je razlog zbog kojeg Isus, za *posvetiti narod svojom vlastitom krvlju, trpio je izvan vrata.
13 Iziđimo dakle u susret mu izvan tabora, noseći svoje poniženje.
14 Jer, ovdje dolje mi nemamo stalnog grada, već smo u potrazi za budućim gradom.
15 Putem njega, nudimo bez prekida Allahu jednu *žrtvu zahvalnicu, što će reći plod usana koje ispovijedaju njegovo *ime.
16 Ne zaboravljajte dobročinstvo i uzajamno ispomaganje, jer to su one žrtve kakve gode Allahu.
17 Pokoravajte se svojim upraviteljima i budite im poslušni; jer, oni osobno bdiju nad vašim dušama, budući da će oni polagati račun. Tako moći će oni s radošću to činiti, a ne uzdišući, što ne bi okrenulo na vašu korist.
18 Molite za nas, jer mi smo uvjerenja da imamo čistu savjest s voljom za dobro nas voditi u svakoj prilici.
19 Činite to, ja vas to molim uporno, da bih vam bio što brže vraćen^[1046].

Blagoslov i pozdravi

20 Nek' Allah mira koji je uspeo između mrtvih, po *krvi jednog vječnog *saveza, velikog pastira ovaca,
21 našeg ALLAHA Isusa, učini vas sposobnima za sve što je dobro za izvršiti njegovu volju; nek' ostvari u nama ono što je njemu ugodno, po Isusu Kristu, kojem da bude slava u vijeke vjekova. *Amen!
22 Braćo, ja vas obvezujem podnijeti ovu opomenu! Uostalom, šaljem vam samo nekoliko riječi.
23 Znajte da je naš brat Timotej bio oslobođen. Ako ubrzo dođe, ići ću vas posjetiti s njim.
24 Pozdravite sve svoje upravitelje i sve *svete. Ovi iz Italije^[1047] vas pozdravljaju.

Bilješke uz Pavlova poslanica Hebrejima

^[1006]govorio ocima: ili
^[1007]desno od Veličanstva: počasno mjesto; vidjeti Psd 110.1.
^[1008]od Veličanstva : jedan od naslova Allahovh, usvojen od židova da ne bi izgiovarali Božje ime.
^[1009]u svijet: vidjeti 2.5 gdje isti grčki izraz označava svijet budućnosti.
^[1010]tvoje vladavine: ili njegove vladavine.
^[1011]ti ćeš njih umotati: drugi tekst (pod utjecajem Iz 34.4): Ti ćeš njih zamjenjivati (kao haljine).
^[1012]nešo malo unižen: na jedan malo niži nivo ili pak tokom kraćeg vremena.
^[1013]po kojem: Allah.
^[1014]začetnik: Sin.
^[1015]za izbrisati: Lv 4.20, 26, 35; 16.6, 10, 11 daju pregled rituala očišćenja vršenih po velikom svećeniku starog saveza.
^[1016]apostol: u etimologijskom smislu poslanik.
^[1017]opunomoćio ili postavio (na položaj velikog svećenika).
^[1018]ponos nade: neki rukopisi dodaju: odlučno do svršetka (riječi uzete iz 3.14).
^[1019]proželi u vjeri: drugi tekst: jer, nisu se združili po vjeri sa služateljima riječi.
^[1020] povuče u pad: ili da niko ne padne dajući time isti primjer nepokornosti.
^[1021] razdvajanja duše i duha: ili sve do dočke odvajanja duše od duha.
^[1022]do svog vlastitog ispunjenja: ili učinio savršenim.
^[1023]nauku krštenja: ovaj plural može označavati bilo ritual absolucije prakticiran od židova i pogana, bilo skup činova koji prate krštenje kod kršćana, bilo spajanje Jahijinog krštenja i kršćanskog krštenja (Akt 18.25; 19.1).
^[1024]dva neporeciva čina: obećanje i prisega.
^[1025]s one strane zavjese: aluzija na zavjesu koja, u jeruzalemskom Hramu, odvaja najsvetije, mjesto Božje prisutnosti (9.3). Radi se ovdje o nebeskom svetištu.
^[1026]Melhisedek: Kralj pravednosti, što je etimologijski smisao imena. - kralj šalema: s druge strane to znači mir i označava Jeruzalem, grad mira.
^[1027]za svoj život: Stv 14 ne govori ni o uzlaznoj lozi, ni o rođenju, ni o smrti Melhisedekovoj; vidjeti slijedeću bilješku.
^[1028]Sinu Allahovom: stanovite tendence Judaizma smatraju Melhisedeka božanskim bićem, jednom vrstom božankog Spasitelja.
^[1029]križa: mjesto fizičke snage, križa bijahu držana da unaprijed sadržavaju sve potomstvo jednog čovjeka (Stv 35.11; 1Krlj 8.19.
^[1030]potekao iz Jude: po posredništvu Davudovo, on sam je potomak Jude.
^[1031]od prijestola Veličanstva: vidjeti 1.3 i bilješku.
^[1032]jednoj slici ili jednom liku,( znaku, primjeru, uzorku): vidjeti Izl 25.40: zemaljsko svetište izgrađeno po Musi prema modelu pokazanom na planini bijaše samo jedna kopija, nužno nedostatna, Božjeg staništa.
^[1033]prvi *savez: onaj sklopljen na Sinaju (Izl 124.3-8)
^[1034]otkrovenja: vrijeme novog saveza.
^[1035]budućih dobara: drugi tekst: dospjelih dobara.
^[1036]novog zavjeta: originalni tekst ima samo jednu riječ za označiti oboje, i savez i zavjet.
^[1037]naložio za vas: autor približava Izl 24.8 riječima posljednje večee zamjenjujući evo s ovo (Mt 26.68: Mk 14.24).
^[1038]zakon: Mojsijev.
^[1039]voditi k ispunjenju: ili u savršenstvo.
^[1040]desno Allahu: vidjeti 1.3 i bilješku.
^[1041]primili svjetlost: prosvjetljenje vjetre.
^[1042]s temeljima: vidjeti Heb 11.16; 12.22; to je nebeski Jeruzalem kojemu je Davudov grad samo predslika.
^[1043]oblak svjedoka: ne prostih gledatelja, već svih onih koji, prema prethodnom poglavlju, svjedoče o svojoj vjeri.
^[1044]radost: ili poradi radosti koja mu je bila pričuvana.
^[1045]oltar: Vidjeti Heb 9.11-14: oltar nebeskog svetišta. Služitelji šatora su levitski svećenici.
^[1046]što brže vraćen: autor je zadržan okolnostima koje ne precizira.
^[1047]Ovi iz Italije: bilo osobe koje stanuju u Italliji, bilo grupa Talijana koja stanuje u jednoj od provincija rimskog carstva.