19 Potom otišli smo mi iz Horeba; prešli smo tu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli, na putu iz *amoritske planine, kako nam to ALLAH bijaše zapovjedio, i došli smo u Kadeš-Barneau[6].
20 Ja sam vam rekao: » Vi ste došli u planinu Amorita koju nam je ALLAH dao.
21 To jest: ALLAH tvoj Allah ti je izručio zemlju. Uđi, uzmi ju u posjed kao što ju je ALLAH, Allah tvojih otaca, tebi obećao. Ne strahuj! Ne pusti se oboriti! «
22 Tada, svi ste došli k meni, i rekli ste mi: » Pošaljimo dakle ljude ispred nas: oni će za nas osmotriti zemlje, kao i načiniti izvješće o putu kojim trebamo ući, i o gradovima u koje ćemo stići. «
23 To mi se učini dobrim, i ja uzeh između vas dvanaestoricu ljudi, jednog po plemenu.
24 Oni su se okrenuli za otići u planinu. Stigavši u tjesnace Eškola[7] izvidjeli ih.
25 Uzeli su domaće plodove koje su donijeli u svojim rukama silazeći ovamo i podnijeli nam jedno izvješće. Oni rekoše: » Zemlja koju nam ALLAH nas Allah daje, to je jedna lijepa zemlja! «
26 Ali, vi ste odbili onamo otići; vi ste se pobunili protiv ALLAHA, vašeg Allaha,
27 i ogovarali ste pod vašim šatorima govoreći: »Iz mržnje protiv nas ALLAH nas je izveo iz Egipta! Da bi nas izručio u ruke *Amoritima! Da bi nas istrijebio!
28 Kamo mi to dakle idemo? Naša su braća istopila našu smjelost govoreći: To je jedan narod veći i jači od nas, s velikim gradovima, utvrđenim, visokim do neba; čak smo i Anakite[8] vidjeli! «
29 Ja sam vam rekao: » Ne drhtite, ne bojte se!
30 ALLAH vaš Allah koji ide ispred vas, za vas će boriti se, tačno onako kako je učinio u Egiptu za vas vama na očigled,
31 a u pustinji gdje si ti vidio ALLAHA svojeg Allaha nositi te kao što čovjek nosi svojeg sina, uzduž cijele ceste koju ste vi prešli da bi stigli sve do na ovo mjesto. «
32 I u tu stvar, vi niste uložili svoju vjeru u ALLAHA, svojeg Allaha,
33 njega koji iđaše ispred vas cestom tražeći za vas mjesto za tabor, u plamenu tokom noći da vam osvijetli cestu kojom iđaste, a u oblaku tokom dana.
34 ALLAH je čuo riječi koje vi izgovaraste. On se rasrdio i načinio ovu prisegu:
35 » Niti jedan od ovih ljudi, niko iz ovog pokvarenog pokoljenja, neće vidjeti dobru zemlju koju sam ja prisegao dati vašim očevima,
36 izuzev Kaleba, sine Jefuneova: on, on će ju vidjeti, a njemu ću dati, kao i sinovima njegovim, zemlju koju je gazio, jer je bez suzdržavanja slijedio ALLAHA. «
37 Čak i protiv mene ALLAH se razljutio radi vas. On je rekao: » Čak ni ti, onamo nećeš ući!
38 Jozua, sin Zun-Nunov, koji je u tvojoj službi, onamo će ući, on; učvrsti njegovu smjelost, jer on je taj koji će učiniti Izrail baštinikom zemlje.
39 A vaša djeca, o kojoj vi govorite da bi bila zarobljenicima, vaši sinovi koji još ne znaju razlikovati dobro od zla, oni će onamo ući. Njima ću ju dati, oni su ti koji će ju uzeti u posjed.
40 Ali vi, okrenuti se za ponovo otići u pustinju, na put *Mora trstika. «
41 Vi ste mi odgovorili: » Mi smo zgriješili protiv ALLAHA! Mi ćemo otići i boriti se, slijedeći sve što je ALLAH naš Allah nama zapovjedio. « Svaki od vas je uzeo svoju ratnu opremu, i vi ste vjerovali lako uspeti se u planinu.
42 Tad mi je ALLAH rekao: » Vi se nećete uspeti! Vi se nećete tući, jer ja nisam usred vas! Ne pustite se svladati od neprijatelja svojih!
43 Ja sam vam govorio, ali vi me niste slušali; vi ste bili protivni savjetu ALLAHOVOM, i u svojoj oholosti, vi ste se uspeli u planinu.
44 Tad su Amoriti koji nastanjuju tu planinu izišli vama u susret i, kao jedan roj pčela, oni su vas proganjali; raskomadali su vas od Seira sve do Horma.
45 Vraćajući se, plakali ste pred ALLAHOM; ali ALLAH nije slušao vaš glas, on vam nije priklonio uha.
46 I vi ostadoste dugo vremena u Kadešu, tako dugo kako tu bijaste već ostali[9].
2 1 Potom vratili smo se mi prema pustinji, na put od *Mora trstika, kako mi to ALLAH bijaše rekao, i dugo smo vremena obilazili planinu Seir[10].