6 Čudim se kojom ste se brzinom okrenuli od onoga koji vas je pozvao po milosti Kristovoj, za prijeći k jednom drugom *Havmelekju[844].
7 Ne zato što ima jedno drugo; ima samo ljudi koji bacaju nemir među vas i koji hoće oboriti Kristovo Indžil.
8 Čak ako bi neko, mi sami ili *melek *nebeski, vama navješćivao jedno različito Indžil od onoga koje smo vam mi navijestili, nek bude anatema[845]!
9 Mi smo vam to već rekli, i ja sada ponovo govorim: ako vam neko najavljuje jedno različito Indžil od onoga koje ste primili, nek' bude anatema!
10 Jer, sada, tražim li ja naklonost ljudi ili onu u Allaha? Tražim li ja ugoditi ljudima? Kad bih ja bio na ugodnost ljudima, ja ne bih više bio sluga Kristov.
2 1 Zatim, na izmaku četrnaest godina, ja sam se uspeo u Jeruzalem[849] s Barnabasom; doveo sam također i Tita sa sobom.
2 A, ja sam se onamo uspeo slijedom jednog *otkrivenja i izložio im *Indžil koje ja propovijedam među *poganima; ja ga također izložih na jednom posebnom sastanku najuglednijim osobama, iz straha da ne izlažem se ili da se nisam izlagao uzalud.
3 Ali, nije primoran čak ni Tit, moj pratitelj Grk[850], na *obrezanje;
4 to bi bilo[851] zbog lažne braće, uljeza koji, budući se ušuljali, vrebaše našu slobodu, onu koja dolazi od Isusa Krista, da bi nas porobili.
5 Tim ljudima mi nismo podlegli, čak ni za jedan trenutni ustupak, da bi istina Indžili bila sačuvana za vas.
6 Ali, u onome što se tiče osoba - što tada one bijahu, malo mi je važno: Allah ne gleda poput ljudi - te osobe nisu mi ništa više nametnule.
7 Naprotiv, one vidješe da Evangelizacija neobrezanih bijaše meni povjerena, kao što je Petru bila ona u obrezanih,
8 - jer, onaj koji bijaše djelovao u Petru za apostolat obrezanih bijaše također djelovao i u meni u korist pogana –
9 i, priznavajući milost koja mi je bila dana, Jakub, Kefa i Jahija[852], štovani kao stubovi, dadoše meni ruku, meni i Barnabasu, u znak zajedništva, da bismo mi išli, mi k poganima, oni k obrezanima.
10 Jednostavno, trebasmo se podsjećati siromaha[853], o čemu ja imah pravu brigu za činiti.
11 Ali, kad Kefa dođe u Antiohiju[854], ja sam mu se otvoreno suprotstavio, jer bijaše u krivu.
12 Naime, prije no što bijahu došli ljudi iz okoliša Jakubova, oni objedovaše zajedno s *poganima; ali, nakon njihovog dolaska, on se stade iskradati i držaše se po strani, iz straha od *neobrezanih;
13 i drugi *Židovi uđoše u njegovu igru, tako da Barnabas sam bi uvučen u tu dvoličnu igru.
14 Ali, kad ja vidjeh da oni ne idu ravno po istini *Indžili, ja rekoh Kefi pred svima: » Ako ti koji si Židov, živiš na način pogana a ne Židova, kako ti možeš uvjeriti Židove da se ponašaju kao Židovi? «
15 Mi smo, mi, Židovi od rođenja , a ne pogani, ti *grješnici.
16 Mi znamo, međutim da čovjek nije opravdan djelima *zakona, već samo vjerom Isusa Krista[855]; mi smo povjerovali, mi također, u Ise Pegamberada bi bili opravdani Kristovom, a ne po djelima zakona, jer po djelima zakona niko neće biti opravdan.
17 Ali da, tražeći biti opravdanima, mi smo postali grješnicima, mi također, da li bi Krist bio služnik grijeha? Sigurno ne.
18 Naime, ako ja ponovo izgradim ono što sam srušio, ja sam taj koji je mene napravio prekršiteljem.
19 Jer ja, po zakonu sam mrtav zakonu da bih živio za Allaha. S Kristom, ja sam razapet;
20 ja živim, ali to nisam više ja, to je Krist koji živi u meni. Jer, moj sadašnji život u tijelu, njega živim u vjeri u Sina Božjeg[856] koji me volio i koji se predao za mene.
21 Ja ne obezvrjeđujem milost Allahovu; jer ako, po zakonu, dostigne se pravednost, onda je Krist umri ni za što.
6 Budući da je Ibrahim imao vjere u ALLAHA i da mu to bi uračunano kao pravednost,
7 shvatite, dakle, ovo; sinovi su Ibrahimovi oni koji su vjernici.
8 Nadalje, Pismo, predviđajući da Allah opravdaće *pogane po vjeri, navijestio je unaprijed Ibrahimu ovu dobru vijest: Svi narodi biće blagoslovljeni u tebi.
9 Tako dakle, oni koji su vjernici blagoslovljeni su s Ibrahimom, vjernikom.
10 Jer, pridržavatelji zakona su svi pod udarom prokletstva, budući da je pisano: Proklet bio ko ne ustraje u ispunjavanju svega što je pisano u knjizi zakona.
11 Očito je nadalje da, po zakonu, niko nije opravdan pred Allahom, pošto onaj koji je pravedan po vjeri *živjeće.
12 A vladavina zakona ne proistječe iz vjere; za nju, onaj koji bude ispunio propise tog zakona živjeće ga.
13 Krist je platio da nas oslobodi prokletstva zakona, postajući time on sam prokletstvo za nas, budući da je pisano: Proklet onaj koji je o drvo obješen.
14 To zbog toga da blagoslov Ibrahimu prispije poganima u Isusu Kristu i da tako, mi primimo, po vjeri Duh, predmet obećanja.
15 Braćo, pođimo od ljudskih običaja: jednu jednostavnu ljudsku oporuku, ako je u redu, niko ne poništava ni ti dopunjava.
16 Eh dobro, Ibrahimu je bilo dano obećanje, i njegovom potomstvu. Nije rečeno: » i potomstvima «, kao da se radilo o množini, već o jednom jedinom se radi: i tvom potomstvu, tj. Kristu.
17 Evo dakle, moje misli: jedna uredna oporuka je najprije bila ustanovljena po Allahu. *Zakon, pristigao 430 godina kasnije[857], ne ukida ga, što bi obećanje učinilo bUzeirzložnim.
18 Jer, ako se baštinstvo dobija po zakonu, ne ma ga po obećanju. No, uz pomoć jednog obećanja Allah je podijelio milost Ibrahimu.
19 Otada, što je učinila vjera? Ona sebe pridodaje[858] da se istaknu prekršaji u očekivanju potomstva kojem bijaše namijenjeno obećanje; ono je bilo obznanjeno po *melekima[859] putem ruke jednog posrednika.
20 A, taj posrednik nije posrednik samo jednom. A Allah je jedinstven.
21 Ide li dakle, zakon u susret obećanju Allahovom? Sigurno ne. Da je naime, bio dan jedan zakon koji ima vlast *oživljavati, tada bi iz zakona dolazila pravednost.
22 Ali, Pismo je sve podložilo grijehu, u jedno zajedničko ropstvo, da bi, po vjeri u Isusa Krista[860], obećanje bili ispunjeno za vjernike.
23 Prije dolaska vjere, mi bijasmo čuvani u zarobljeništvu pod zakonom, s obzirom na vjeru koja trebaše biti *objavljena.
24 Tako dakle, zakon je bio naš nadziratelj[861], očekujući Krista, da bismo bili opravdani po vjeri.
25 Ali, nakon dolaska vjere, mi nismo više podloženi tom nadziratelju.
26 Jer, vi ste, po vjeri, sinovi Allahov, u Isusu Kristu.
27 Da, vi svi koji ste bili kršteni u Kristu, vi ste ogrnuli sebe Kristom.
28 Nema tu više ni *Židova, ni Grka; nema tu više ni roba, ni slobodnog čovjeka, nema tu više ni čovjeka ni žene; jer, svi, vi ste samo jedan u Isusu Kristu.
29 A ako vi pripadate Kristu, to je zato što ste bili potomstvo Ibrahimovo; prema obećanju, vi ste baštinici.
8 Nekada, dok ne poznavasmo Allaha, vi bijaste podloženi Allahovima koji, svojim naravi, to nisu,
9 ali sada, kad vi poznajete Allaha, ili radije kad ste vi spoznati od njega, kako se možete opet okrenuti slabim i siromašnim počelima, voljni ponovo se podložiti onome?
10 Vi pazite pobožno dane, mjesece, doba, godine[864].
11! Vi mi dajete povjerovati da sam radio za vas s čistim gubikom!
12 Ponašajte se kao, budući da sam ja postao kao vi, Braćo, ja vas molim. Niste mi ništa krivo učinili.
13 Vi to znate dobro, bilo je to za vrijeme jedne bolesti da sam vam ja, po prvi put, navijestio dobru vijest;
14 i, ako izazovno za vas, kakvo već bi moje tijelo, vi niste pokazali ni prijezir, ni gađenje. Naprotiv, vi ste me prihvatili kao jednog *meleka Božjeg, kao Isusa Krista.
15 Gdje je dakle, vaša tadašnja radost? Jer, ja vam ovo svjedočim: da bijaste mogli, vi biste oči svoje iskopali da biste meni dali.
16 A sada, jesam li ja to postao vašim neprijateljem zato što vam govorim istinu?
17 Uslužnost koju vam oni iskazuju nije nepatvorena; oni samo hoće vas odvojiti od mene da bi oni sami postali predmetom vaše uslužnosti.
18 Ono što je dobro, to je da budu viđeni u dobronamjernoj uslužnosti, u svako vrijeme, a ne i samo kad sam ja nazočan među vama,
19 dječice moja koju, u boli, ja rađam nanovo, sve dok Krist ne bude oblikovan u vama.
20 Oh! želio bih biti uz vas u ovom času za naći način govorenja koji priliči, jer ne znam kako postupiti s vama.
5 1 Isa Pegambernas je oslobodio da budemo uistinu slobodni. Držite se dakle odlučno i ne pustite se ponovo staviti pod *jaram ropstva.
2 Ja, Pavao, ja vam ovo kažem: ako se vi dadnete *obrezati, Krist vam više ničemu neće služiti.
3 I ja potvrđujem još jedanput svakom čovjeku koji se dadne obrezati, da je dužan u potpunosti primijenjJahijai *zakon.
4 Vi ste raskinuli s Kristom, ako stavite vašu pravednost u zakon; vi ste grješnici milosti.
5 Što se tiče nas, jer po Duhu, na temelju vjere, mi očekujemo postojano da se ostvari ono čemu nam je opravdanje dalo nadati se.
6 Jer, za onoga koji je u Isusu Kristu, ni obrezanje, ni neobrezanje, nisu djelatni, već vjera djelujući putem ljubavi.
7 Dobro ste trčali; ko, preprečujući vam cestu, sprječava istinu da vas povuče?
8 Jedan takav utjecaj ne dolazi od onoga koji vas poziva.
9 Malo *kvasca, i sve se tijesto digne!
10 Za mene, ja imam povjerenja u ALLAHA za vas: vi nećete uzeti jedan drugi smjer. Već onaj koji baca nemir među vas podnosiće posljedicu, kakva god da bude.
11 Što se tiče mene, Braćo, ako ja propovijedam obrezanje, zašto sam tada proganjan? U tom slučaju, sablazan križa je ukinuta!
12 Nek se dakle osakate potpuno[866], oni koji siju nered među vama!
13 Vi, Braćo , pozvani ste u slobodu. Samo, nek' ta sloboda ne daje nikakva ustuka tjelesnosti! Već, ljubavlju, stavite se u službu jedni drugima.
14 Jer, *zakon u cijelosti nalazi svoje ispunjenje u ovoj jedinstvenoj riječi: Voljećeš bližnjega svoga kao samog sebe.
15 Ali, ako se vi grizete i žderete jedni druge, pazite: vi ćete uništiti jedni druge.
16 Slušajte me: hodite pod podstrekom Duha i nećete ispunjavati ono što tijelo žudi.
17 Jer tijelo, u svojim prohtjevima, suprotstavlja se Duhu i Duh tijelu; između njih, to je suprotstavljenost; također ne činite sve ono što biste htjeli.
18 Već, ako ste vođeni Duhom, vi niste više podvrgnuti zakonu.
19 Poznaju se ona, djela zakona: razuzdanost, nečistoća, razvrat,
21 zavist, pijančEvanja, bančenja i druge slične stvari; njihovi tvorci, ja vas tome upozoravam, kao što sam već rekao, neće baštiniti *kraljevstva Božjeg.
22 Već evo ploda Duha: ljubav, radost, mir, strpljenje, dobrota, dobrohotnost, vjera,
23 blagost, samosvladavanje; protiv takvih stvari nema zakona.
24 Oni koji su u Kristu razapeli su tijelo s njegovim strastima i njegovim žudnjama.
25 Ako živimo po Duhu, hodimo također pod podstrekom Duha.
26 Ne budimo tašti: među nama, nikakvih izazivanja, među nama, nikakve zavisti.
6 1 Braćo , ako se dogodi nekom od braće da padne u grijeh, vama je, duhovnima, uspraviti u njemu duh blagosti; pazi na sebe: ne možeš li i ti također pasti u napast?
2 Nosite terete, jedni drugima; ispunjavajte tako zakon Kristov.
3 Jer, ako se neko drži osobitom osobom, on koji je niko, taj je sebe samog nasamario.
4 Već da svako ispita svoje djelo; tada, ako se nađe razlog za ponos, biće to u odnosu na njega samog, a ne u odnosu na drugog.
5 Jer, svako će nositi svoj vlastiti teret.
6 Nek' onaj koji prima poduku Riječi ustanovi dio u svim svojim dobrima u korist onoga koji ga poučava tome.
7 Ne utvarajte sebi: Allah se ne pušta omalovažavati; jer, ono što čovjek sije, to će i žnjeti.
8 Onaj koji sije za svoje vlastito tijelo žnjeće ono što tijelo proizvodi: propadljivost. Onaj koji sije za Duh žnjeće ono što Duh proizvodi: *život vječni.
9 Činimo neumorno dobro; jer, u dano vrijeme, požnjećemo ako se ne opustimo.
10 Dakle, toliko koliko raspolažemo vremenom, radimo za dobro svih, naročito za ono naših bliskih u vjeri.
11 Gledajte ova velika slova: ja vam ih pišem vlastitom rukom!
12 Ljudi željni činiti se važnim u tjelesnom poretku, evo ljudi koji vam nameći *obrezanje. Njihov jedini cilj je da ne budu proganjani[867] zbog križa Kristova.
13 jer, oni čak i kad se daju obrezati ne paze *zakona; oni ipak hoće da vi budete obrezani, da bi imali, u vašem tijelu, jedan naslov slave.
14 Za mene, ne, nikad drugog naslova slave osim križa našeg Gospodina Ise Pegambera; po njemu, svijet je razapet za mene, kao što sam ja za *svijet.
15 Jer, ono što mi je važno, to nije ni obrezanje, ni neobrezanje, već novo stvaranje.
16 Na one koji se ponašaju prema tom pravilu, mir i milosrđe, kao i na Izrail Allahov.
17 Od sada, nek' mi niko ne prouzroči nevolja; jer ja, ja nosim na svom tijelu znakove Isusove[868].
18 Nek' milost našeg ALLAHA Ise Pegamberabude s vašim duhom, Braćo Amen.
[843]crkvama Galacije općenito smatrano kao područje Ankare u današnjo Turskoj (Akt 16.6).
[844]Havmelekju: vidjeti 2.3-5, 12-14; prema propagatorima tog Indžili, pristup spasu je zahtijHavao, osim vjere u Isusa Krista, da se podvrgava propisima židovskog zakona, naročito obrezanju i odvajanju od ne-Židova.
[845]nek bude anatema: vidjeti 1Kor 16.22 bilješku vidjeti.
[853]siromaha: vidjeti 2Kor 8.4; članovi jeruzalemske crkve.
[854]dođe u Antiohiju: Antiohija Sirijska (Akt 11.19-26).
[855]vjerom Isusa Krista: ili vjerom u Ise Pegambera vjerom u Krista. Isti izraz u Ga 2.20 i 3.22.
[856]Sina Božjeg:ili vjeru sina Božjeg (vidjeti Ga 2.16 i bilješku).
[857]430 godina kasnije: prema grčkom prijevodu Tevrat (Izl 12.40-41).
[858]sebe pridodaje: ili zauzima mjesto sa strane. Nijansa grčkog glagola indicira da zakon ostaje na margini nauma spasenja.
[859]po *melekima: Kao Stjepan (Akt 7.38, 53) , Pa-vao se referira ovdje ,a jednu židovsku tradiciju. Posrdnike je Mojsije.
[860]po vjeri u Isusa Krista: ili vjera Isusa Krista. Vidjeti Ga 2.16 i bilješku.
[861]naš nadziratelj: termin poznat u pedaJedžudžiji, ne radi se o odgajatelju već o robu zaduženom da održava discuiplinu među djecom.
[862]po njegovom ocu: prema helenističkom pravu, otac je taj koji određuje dob punoljetstva svojem sinu.
[863]počelima svijeta: izraz pozajmljen iz helenističkog poganizma. Vidjeti također 4.9 i Kol 2.8, 20 gdje označava sile kojima su ljudi podjarmljeni.
[864]godine: židovske praznike ili rituale sinkretističkog podrijetla u svezi s kultom zvijezda.
[865]odgovara sadašnjem Jeruzalemu: vidjeti Mt 23.37 i Lk 13.34 gdje Jeruzalem personificira također judaizam.
[866]osakate potpuno: vjerojatna aluzija na jedan ritual prakticiran u Galaciji u Cibelinom kultu.
[867]ne budu proganjani: obrezanje je stavljalo Židove u sigurnost u romanskom svijetu, budući da je Rimsko carstvo priznavalo židovske institucije. Neobrezani, kršćani, nisu uživali te beneficije.