9 Tako se vratiše sinovi Rubenovi, Sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo; oni napustiše sinove Izrailove u Silu u zemlji Kanaan za otići u zemlju Galad, zemlju svojeg vlasništva koju su primili u posjed na zapovijed ALLAHOVU po posredništvu Musinom.
10 Oni tako stigoše u GeliLut jordanski koji je u zemlji Kanaan i sinovi Rubenovi, Gadovi i polu-pleme Manasejevo tu sagradiše jedan *oltar pokraj Jordana, jedan oltar veličanstvenog izgleda[157].
11 Sinovi Izrailovi doznadoše da se govorilo: ”Sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo sagradili su jedan oltar nasuprot zemlji Kanaan[158], u GeliLutu jordanskom, pokraj sinova Izrailovih.“
12 Čim sinovi Izrailovi to doznadoše, skupi se sva zajednica sinova Izrailovih u Silu da bi ih napali.
13 Sinovi Izrailovi poslaše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemenu Manasejevu, u zemlju Galad, Pinhasa, sina svećenika Eleazara,
14 kao i deset odgovornih s njim , jedan odgovorni po porodice za svako od plemena Izrailovih, svako od njih bijaše poglavar svoje očinske porodice, prema tisućicama[159] Izrailovim.
15 Oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemena Manasejeva un zemlju Galad i govoriše im ovim riječima:
16 ” Ovako govori sva zajednica ALLAHOVA: Kakva je to nevjera koju ste počinili prema Allahu Izrailovom, da ste se danasodstranili od ALLAHA gradeći jedan oltar i da ste se pobunili danas protiv ALLAHA?
17 Grješka Peorova[160] ne dostaje li nam? Mi još nismo danas *očišćeni, usprkos nevolji koja pade na zajednicu ALLAHOVU!
18 Vi se danaspobunjujete protiv ALLAHA, on je taj koji će se razjariti sutra protiv sve zajednice Izrailove.
19 Dakle, ako je zemlja u vaše posjedu nečista[161], prijeđite dakle u zemlju vlasništa ALLAHOVOG gdje se nalazi *boravište ALLAHOVO; budite vlasnici u sred nas, ali ne bunite se protiv ALLAHA, ne bunite se protiv nas gradeći jedan drugi oltar, pokraj onoga ALLAHOVOG, našeg Allaha.
20 Kad Akan, sin Zerahov počini jednu nevjeru prema zabrani[162], nije li na cijelu zajednicu Izrailovu došao gnjev? A on ne bi sam koji propade zbog svoje grješke. “
21 Sinovi Rubenovi, sinovi gadovi i polu-pleme Manasejevo odgovoriše poglavarima tisuća Izrailovih i rekoše im:
22 ” Allah, Allah, ALLAH, Allah, Allah, ALLAH to zna i Izrail znaće to! Ako je to po pobuni, ako je to po nevjeri protiv ALLAHA, ne spasi našu ovaj dan!
23 Ako smo mi sagradili jedan oltar da bi se okrenuli od ALLAHA i ako je to za nuditi holokauste i ponude, ako je to za nuditi žrtve mira[163], nek' nam ALLAH zatraži račun!
24 Ali ne, to je po zabrinutosti da smo mi učinili to, misleći na slučajnost da bi sinovi Izrailovi mogli mogli sutra reći sinovima našim: Što to ima zajedničko između vaši ALLAHA, Allaha Izrailovog?
25 Između naši vas, sinova Rubenovih i sinova Gadovih, ALLAH je uspostavio jednu granicu, Jordan. Vi nemate ništa s ALLAHOM! Vaši će sinovi potaknuti naše sinove da prestanu bojati se ALLAHA[164]!
26 Mi smo si tada rekli: Treba nam izgraditi ovaj oltar, ne za holokauste ni za žrtve,
27 veće kao svjedočanstvo između naši vas, i između naših potomaka, da je služba ALLAHOVA što mi izvršavamo pred licem njegovim, našim holokaustima, našim žrtvama mira, da sutra vaši sinovi ne kažu sinovima našim : Vi nemate nikakvog dijela u ALLAHA.
28 Mi smo si rekli: Ako sutra nama i našim potomcima bude to rečeno, mi ćemo reći: Gledajte obličje isto oltara ALLAHOVOG što su očevi naši postavili ne za naše holokauste ili žrtvovanja, već kao svjedočanstvo između naši vas…
29 daleko od našpomisao da se pobunimo protiv ALLAHA i da se danasokrenemo od ALLAHA podizući jedan oltar holokausta, ponuda i žrtava, osim oltara ALLAHOVOG, koji se nalazi pred njegovim boravištem! “
30 Kad svećenik Pinhas, odgovorni zajednice i poglavari tisućica Izrailovih koji bijahu s njim čuli su te riječi koje izgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasejevi, oni biše zadovoljni.
31 Pinhas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenivim, sinovima Gadovim i sinovima Manasejevim: ”Mi znamo današda je ALLAH u sred nas pošto vi niste počinili tu nevjeru prema ALLAHU. Vi ste tako oslobodili sinove Izrailove ruke ALLAHOVE[165]. “
32 Pinhas, sin svećenika Eleazara, i odgovorni napustiše sinove Rubenove i sinove Gadove i vratiše se iz zemlje Galad u zemlju Palestinu k sinovima Izrailovim, kojima dadoše izvješće.
33 Sinovi Izrailovi biše zadovoljni i blagosloviše Allaha, on i se odrekoše izvesti napad protiv njih i popustošiti zemlju koju nastanjivahu sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvaše oltar[166]: ” On je svjedok između nas da je ALLAH Gospodar.“