8 1 Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše.
2 Skladišta *Ponora se zatvoriše kao i otvori[51] nebeski.
3 Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše
4 i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat[52].
5 Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše.
6 Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio.
7 On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju.
8 Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji.
9 Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu.
10 On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe.
11 Naveče ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje.
12 On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati.
13 Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta.
14 Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15 Bog reče Nuhu: » Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
16 Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje,
17 izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek' budu plodni i namnoženi na zemlji. «
18 Nuh iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova;
19 sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po porodicema.
20 Nuh podiže jedan *žrtvenik za Boga. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice[53] na žrtveniku.
21 Bog udahnu utažujući miris i reče u sebi: » Nuhovih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Nuhovih udariti sve živo kao što sam učinio.