14 1 Sva zajednica bi složna i zavapi; i narod provede noć plačući.
2 Svi sinovi Izrailovi usprotiviše se Musi i Harunu; Sva zajednica njima reče: » Ah! Da smo umrli u Egiptu! Ili da smo barem pomrli u pustinji!
3 Zašto nas ALLAH dovede u tu zemlju gdje ćemo pomrijeti od mača?
4 Naše će žene i djeca biti zarobljeni. Nije nam bolje ništa nego vratiti se u Egipat! «
5 Mojsije i Harun se baciše licem prema zemlji pred svom okupljenom zajednicom Izrailovih sinova.
6 Jozua, sin Zun-Nunov, i Kaleb, Jefuneov, koji bijahu išli osmatrati zemlju, *rastrgaše odjeću svoju.
7 Oni rekoše svoj zajednici sinova Izrailovih: » Ta zemlja koju iđasmo istraživati, vrlo je, vrlo lijepa!
8 Ako nas ALLAH podupre, on će nas odvesti u tu zemlju i daće nam ju, tu zemlju u kojoj teku med i mlijeko.
9 Ne bunite se dakle protiv ALLAHA; ne bojte se ljudi iz te zemlje; biće oni lak zalogaj za nas! Sjena njihovih Allahova[77] udaljena je od njih kad je ALLAH s nama. Ne bojte ih se! «