11 Ali, u ono vrijeme[9], Musa koji je bio odrastao, iziđe prema svojoj braći i vidje ih u teškoj tlaci. On vidje jednog Egipćanina udariti jednog Hebreja, jednog od njegove braće.
12 Okrenuvši se na sve strane i videći da nema nikog, on udari Egipćanina i sakri ga u pijesak.
13 Sutradan, on iziđe ponovo: a dva se Hebreja tukoše. On reče krivcu: » Zašto si udario bližnjega svoga? «
14 - » Tko je tebe postavio šefom i sucem nad nama? « reče čovjek. Misliš li i mene ubiti kao što si ubio Egipćanina? « A Musu uhvati strah i reče si: » Stvar je dakle poznata! «
15 *Faraon ču govoriti o toj stvari i tražiše Musu da bi ga ubio. Ali Musa pobježe od Faraona; smjesti se u zemlji Madijan i sjede pokraj bunara[10].
16 Madijanski svećenik imaše sedam kćeri. One dolažahu crpiti vodu[11] i puniti pojila za napajati stado svojeg oca.
17 *Pastiri ih dolažahu ganjati. Tada se Musa podiže zaštititi ih i napoji stado.
18 One se vratiše kod svojeg oca Reuela, koji im reče: » Zašto ste se danas vratile tako rano? «
19 One rekoše: » Jedan nas je Egipćanin oslobodio iz ruku pastira ; on isti nacrpio je vode za nas i napojio stado! «
20 On reče svojim kćerima: » Ali, gdje je on? Zašto ste ostavile tog čovjeka ondje? Pozovite ga! Da jede! «
21 A Musa prihvati smjestiti se kod tog čovjeka, koji mu dade Ciporu, svoju kćer.
22 On rodi jednog sina; on mu dade ime Geršom - useljenik - jer, reče on: » Ja sam postao useljenik u stranu zemlju! «
