Biblija (Tomislav Dretar)/Knjiga Mihejeva
koja bi upućena Miheju iz Morešeta,
u dane Jotama, Akhaza i Ezekiasa,
kraljeva Judinih:
viđenja koja on imade
glede Samarije i Jeruzalema[1]
Budite pažljivi, zemlja i sve što
ju popunjava.
Gospodin ALAH će svjedočiti
protiv vas,
Gospodin, iz svog svetišta. 3 Evo GOSPOD izlazi iz svog boravišta.
On silazi, on ide na visoka
mjesta zemlje[2] 4 Planine se ruše pod njegovim koracima,
dna dolina se ugibaju,
kao vosak pred vatrom,
kao voda prosuta po kosini. Jakubove,
zbog grijeha kuće
Izrailove[3]
Koja je pobuna Jakubova?
Nije li to Samarija?
Koje su *visoka mjesta Judina? 6 Ja ću od Samarije načiniti polje ruševina,
jednu zemlju za vinograd.
Ja ću udvostručiti njeno kamenje
u klisuru,
a njene temelje, ja ću njih
ogoljeti. 7 Njeni kipovi biće razbijeni, njeni dobici biće bačeni
u plamen.
Sve njene idole, njih ću ja raskomadati
jer, prikupljeni sa zaradom prostitutki[4]
oni će dobitak prostitutki i postati.
8 Ja ću isto jadikovati i jaukati. Ići ću gol i bosonog.
Ja ću zapjHavati jednu jadikovku[5]
na način šakala,
jednu pjesmu žalosti, kao
Nuhvi. 9 Zaista nepopravljiv, udarac koji ju udari.
Jer, on dolazi sve do Jude, gotovo da
dotakne vrata mog naroda,
sve do Jeruzalema. 10 U Gatu, ne činite objava[6] ®, plačite.
U Bet-Leafri,
valjaj se u prašini. stanovnicu Šafira,
sramnu i golu.
Ona neće više izići,
stanovnica Palestine.
Jadikovka u Bet-Eselu!
Sva vam potpora povučena je[7] 12 Ona je bolesna za dobrim, stanovnica Marota.
Da, nevolja je sišla
od GOSPODA
k vratima Jeruzalema. 13 Upregni konje u kola bojna, stanovnice Lakiša
- Ondje bi podrijetlo grijeha
za kćer *Siona,
jer u tebi su se našli
pobunjenici Izrailovi-. 14 To je zašto ćeš ti napraviti jedan spis o razvodu
za Morešet-Gzat.
Kuće iz Akziva biće
mamac za kraljeve Izrailove. na tebe osvajače,
stanovnice Mareša.
Svez do Adulama otići će
slava Izrailova. 16 Obrij se, odreži kose, zAlah sinova koje si voljela;
učini se ćelavom poput lješinara[8]
jer oni su izbjegli daleko od tebe.
2 1 Nesreća, onima koji smišljajuzlodjelo i koji snuju zlo na svojim
krevetima!
U osvit dana, oni ga izvršavaju,
jer oni za to imaju moć. 2 Hlepe li za poljima, oni ih ukradu, kućama, oni ih dograbe.
Oni zgrabe vlasnika i njegovu kuću,
čovjeka i njegovu baštinu. 3 To je zašto, ovako govori GOSPOD: Evo ja smišljam protiv tih ljudi
jednu nevolju;
vi iz nje nećete moći izvući
svoje vratove,
ni hoditi podignute glave,
jer to će biti vrijeme nevolje. 4 U onaj dan, izbaciće se jedan pogrdan spis protiv vas,
zapjevaće se jedna tužbalica
- što je već učinjeno -,
reći će se: ” Mi smo potpuno
uništeni.
Otuđuje se dio mog naroda.
Kako se to zbilo da su mi ga
oduzeli?
Između pobunjenika, dijele se
naša polja. “ 5 To je zašto ti nećeš imati nikog za izmjeriti jedan dio u saboru
GOSPODOVOM[9]
6 Ne buncajte[10] Ne treba buncati na način:
Ne, uvreda se neće udaljiti. 7 To bi bilo rečeno, kućo Jakubova?
Strpljivost GOSPODOVA
je li pri kraju?
Je li to njegov način
postupanja?
Njegove riječi[11]
dobrohotne
za onoga koji hodi pravo?“ 8 Jučer, moj se narod uspravio protiv neprijatelja jednog;
iznad tunika, vi navlačite
ogrtač onima koji,
u povratku rata, prolaze u svoj
sigurnosti. vi protjeravate,
svaku, iz kuće koju
ona je voljela.
Njihovoj djeci vi zauvijek
otimate čast koja
dolazi od mene. 10 Dignite se, pođite; nije više čas za odmor.
Svojom *nečistoćom,
ti izazivaš uništenje,
a uništenje biće bolno. 11 Ima li jedan čovjek koji trči za vŠuabm
i recitirajući laži:
” Za vino i piće jako, ja ću
buncati u tvoju korist“;
tada, bi on bio propovjednik onog
naroda tamo.
12 Ja ću te prikupiti, Jakube, u cijelosti,
ja ću ujedniti ostatak Izrailov.
Ja ću ih staviti zajedno,
kao ovčice iz Bosre[12]
kao jedno stadu u sred
njegovog pašnjaka.
I od njih će izići graja ljudska. 13 On se uspeo pred njima, onaj koji otvara brešu;
oni su otvorili brešu;
oni su prošli jedna vrata;
oni su izišli kroz njih;
kralj je prošao pred njima,
GOSPOD, na njihovom čelu.
Slušajte dakle, poglavari Jakubovi[13]
sudci kuće Izrailove:
Nije li vaše poznavati pravo? 2 Vi koji mrzite dobro, a ljubite zlo,
koji gulite kožu s ljudi
i meso s njihovih kostiju. 3 Oni koji jedu meso mojem narodu,
koji im stružu kožu,
koji im lome kosti,
koji ih sijeku kao meso
u loncu[14]
kao meso na dnu
kotla 4 kad oni zavape prema GOSPODU, on im neće odgovoriti.
On će im sakriti svoje lice u
to vrijeme,
zAlah zločina koje su oni počinili.
protiv *Pegambera koji zavode moj
narod:
Mogu li oni gristi s gađenjem?
oni proglašavaju mir;
ali, kojem ništa u usta
ne stavljaju,
oni proglašavaju sveti rat. 6 Također, za vas, to je noć: nema više viđenja.
Za vas, to su tmine:
nema više gatanja.
Sunce će zaći nad prorocima,
dan će se nad njima smrknuti. smetenost na gonetače!
Oni će sebi svi pokriti bradu[15]
jer Alah ne odgovara. 8 Ja, mjesto toga - milošću duha GOSPODOVOG -
ja sam ispunjen snagom[16]
pravednošću i smjelošću,
za otkriti Jakubu njegovu pobunu
i Izrailu njegov grijeh.
9 Slušajte dakle ovo, poglavari kuće Jakubove,
sudci kuće Izrailove,
koji imate pravo u u žasu
i iskrivljujete svaku pravednost, a Jeruzalem u zločinu. 11 Njegovi poglavari sude za mito,
njegovi svećenici poučavaju za
korist,
njegovi proroci vrše gatanje
za srebro.
I to na GOSPODA oni se oslanjaju
govoreći:
” GOSPOD nije li u sred nas?
Ne, nevolja neće doći na nas.“ 12 To je zašto, zbog vas, Sion biće preoran kao
jedno polje,
Jeruzalem će postati jedna
hrpa krša,
a planina Templa, jedna
uzvisina šipražna.
4 1 Dogodiće se u budućnostida planina Kuće GOSPODOVE
biće postavljena na vrh planina
i ona će nadvisivati bregove.
Narodi će se tu stjecati. 2 Brojni narodi staviće se na put i reći će:
” Dođite, uspnimo se na planinu
GOSPODOVU,
u Kuću Alaha Jakubova.
On će nam pokazati putove
svoje i mi ćemo hoditi cestama
njegovim.
Da, to sa *Siona dolazi
poduka,
i iz Jeruzalema Riječ
GOSPODOVA. “ 3 On će biti suđen među brojnim narodima,
sudac moćnih naroda,
čak u daljini.
Kujući svoje mačeve, oni će od
njih načiniti lemeše,
i od svojih kopalja, oni će
načiniti srpove.
Neće se više vitlati mačem,
nrod protiv naroda,
neće se više učiti tući. 4 Oni će svaki u svom vinogradu i u svom smokviku boraviti,
a nikog za uznemiravati ih.
Jer, usta GOSPODA,
svemogućeg, su govorila. 5 Ako svi narodi hode svaki u ime svog Alaha, mi, mi hodimo u ime
GOSPODA našeg Alaha zauvijek.
6 U onaj dan - proročanstvo GOSPODOVO -
ja ću prikupiti ono što hrama,
ja ću ujediniti no što je
raspršeno,
ono što sam izmučio. 7 Od onog što hrama, ja ću načiniti jedan ostatak;
od onog što je udaljeno, jedan
moćan narod.
Na planini *Sionovoj, GOSPOD
biće njihov kralj
od sada i zauvijek. 8 A ti, kulo od stada, visino kćeri Siona,
k tebi vratiće se
nekadašnja neovisnost,
kraljevstvo koje se vraća
kćeri Jeruzalema[17]
Nema li kralja kod tebe?
Tvoj savjetnik da li je izgubljen,
što te bol obuze
kao ženu koja porađa? 10 Povij se u boli i urlaj, kćeri *Siona,
kao žena koja porađa,
jer sada ćeš ti izići
iz mjesta,
ti ćeš boraviti i poljima,
ti ćeš ići u Babiloniju.
Ondje bićeš ti oslobođena,
ondje GOSPOD će te
otkupiti iz ruku tvojih
neprijatelja. 11 A sada su se okupili protiv tebe brojni narodi,
oni koji kažu: ” Nek' bude
oskvrnjena;
i nek' se naše oči nasite
od gledanja Sinona.“ 12 To je zato što oni ne poznaju naume GOSPODOVE,
ne shvaćaju oni njegove
namjere:
On ih je sakupio kao snoplje
na gumnu. 13 Ustaj, gazi zrnevlje, kćeri Siona;
tvoji rogovi, ja ću ih učiniti
željeznim, tvoja kopita, ja ću
ih učinti brončanim.
Ti ćeš samljeti brojne narode,
ti ćeš posvetiti zabrani[18]
plijen GOSPODU
i njihova Alahatstva gospodara sve
zemlje. 14 Sada, čini ureze[19] opsjednuti smo.
Udarcem batine, udara se po
obrazu sudac Izrailov.
5 1 A ti, Betlehem Efrata,premalen za ubrojiti među
obitelji Judine, iz tebe će izići
za mene[20]
vladati Izrailom.
Njegovo podrijetlo seže u
davninu, u dane pradavne. 2 To je zašto, Alah će njih napustiti sve do vremena kad će poroditi
onu koja treba roditi.
Tada ono što će opstati od njegove
braće pridružiće se sinovima
Izrailovim. 3 On[21] svoje stado
silom GOSPODOVOM,
veličanstvom *Imena GOSPODOVA,
njegovog Alaha.
Oni će se smjestiti, jer on će biti
velik sve do krajina zemlje. 4 On sam, on će biti mir. U slučaju gdje Asur ušao bi u našu
zemlju i gazio naše palače,
mi ćemo podići protiv njega
sedam pastira,
osam ljudskih prinčHava. 5 Oni će napasati zemlju Asurovu mačem a zemlju Nemrodovu
bodežom[22]
Ali, on bi nas oslobodio Asura
u slučaju da ovaj uđe u našu zemlju
i pogazi naše granice.
6 Tada će ostatak Jakubov[23] u sred brojnih naroda,
kao jedna rosa došla od
GOSPODA,
kao pljusak po travi,
koji ne očekuje ništa od čovjeka,
koji se ne nada ničemu od ljudi. 7 Tada će ostatak Jakubov biti, među narodima,
u sred brojnih naroda,
kao jedan lav među šumskim
zvijerima,
kao jedan lavić među
stadima ovaca;
prođe li, on krši i razdire,
i niko od njega ne može izbaviti.
8 Nek' se tvoja ruka digne na protivnike tvoje
i nek' svi tvoji neprijatelji
budu uklonjeni! 9 Evo što će se dogoditi u onaj dan - proročanstvo GOSPODOVO -:
Ja ću ukloniti iz tebe
konje[24]
tvoja bojna kola. 10 Ja ću odstraniti gradove iz tvoje zemlje
i uništiti sve tvoje tvrđave. 11 Ja ću iz tvoje ruke ukloniti čaranja
i neće više za tebe biti čarobnjaka. 12 Ja ću ukloniti iz tebe kipove i stele[25]
ti se nećeš više klanjati pred
djelom svojih ruku. 13 Ja ću istrgnuti iz tebe svete stubove[26]
i uništiti tvoje gradove. 14 S gnjevom, sa srdžbom, ja ću potegnuti osvetu narodima koji se
nisu pokorili.
6 1 Slušajte dakle što to kažeGOSPOD:
Ustaj, započni jednu parbu pred
planinama,
nek' humovi čuju tvoj glas. 2 Slušajte, planine, parbu GOSPODOVU
i vi, nepromjenjivi temelji zemlje;
evo parbe GOSPODOVE
sa njegovim narodom,
s Izrailom, on ulazi u raspravu. 3 Moj narode, što sam ti učinio? Čime sam te to zamorio? Odgovori mi. 4 Uspinjući te iz Egipta? Otkupljujući te iz kuće robstva?
Šaljući ti kao vodiče Muse,
Haruna i Mirijam? 5 Moj narode, sjeti se dakle onog što je smišljao Balak, kralj Moaba,
što je njemu odgovorio Balaam, sin
Beoriv, prolaza od Šitima do Gilgala,
i ti ćeš prepoznati tada pobjede
GOSPODOVE. 6 Čim se predstaviti pred GOSPODOM,
prikloniti se pred GOSPODOM
višnjim?
Hoću li se predstaviti pred njim
s holokaustima[27]
Telcima jednogodcima? 7 GOSPOD hoće li poželjeti tisuće ovnova?
Velike količine potoka ulja?
Hoću li ja svog prvorođenog
dati kao cijenu za svoje pobune?
I dijete mesa svojega za svoj
vlastiti grijeh? 8 Obznanio sam ti, o čovječe, što je dobro, što GOSPOD zahtijHava
od tebe:
Ništa drugo do poštovanje pravde,
ljubav vjernosti,
budnost u tvom hodu s Alahom.
9 Glas GOSPODOV poziva grad: - on će spasiti one koji strahuju
od *imena njegovog -
Slušajte, pleme i sabore gradski[28] 10 Mogu li ja podnijeti, kućo nepravde, riznice nepravične, jednu efu[29]
smanjenu i prokletu? 11 Mogu li ja razriješiti za nepravične vage?
za jednu torbu lažne težine? 12 Grad čiji su Alahataši puni nasilja i čiji stanovnici govore
prijHavarno;
u njihovim ustima, njihov je jezik
sušta prijHavara. 13 Tada, ja te učinih bolesnim, udarcima,
razaranjem, zAlah tvojih grijehova. 14 Ti, ti ćeš jesti, a da se ne možeš nasititi.
Glad će se namjestiti kod tebe.
Ti ćeš ostavljati na stranu, ali
ništa nećeš moći sačuvati.
Ono što budeš sačuvao,
ja ću izručiti maču. 15 Ti, sijaćeš ali nećeš i žeti. Ti, prešaćeš masline ali nećeš
se mazati uljem,
stavićeš curiti mošt ali
nećeš piti vina 16 Čuvaćeš propise Omrijeve i sve navade kuće Akhabove[30]
Vi ćete hoditi prema njihovim
zapovjedima,
tako da ću te ja izručiti užasu,
a tvoje stanovnike podsjemhu.
Vi ćete trpjeti nevolju mojeg naroda.
7 1 Nesretan ja! Ja sam kaožeteoci u ljeto[31]
kao o paljekovanju berbe.
Ali, ni jednog jedinog grozda
ni jednog od tih od tih preranih
plodova koje bih toliko volio! 2 Vjernik je nestao iz zemlje, nema više pravednika među
ljudima.
Svi su u zasjedi za proliti krv;
svaki nagoni svojeg brata
u zamku. 3 Njihove se ruke za zlo koriste. Za činiti dobro, princ postavlja
svoje zahtjeve,
sudac traži jednu nagradu,
odličnik govori za zadovoljiti
svoju pohlepu®[32] kao jedno šiblje,
pravednik gori od jedne živice
od trnja.
U po stražarima najavljeni dan
ti si posredovao;
to je sada njihova smutnja. 5 Ne vjerujte ni jednom od svojih bližnjih, ne pouzdajte se u
ni jednog prijatelja.
Pred onom koja počiva među
tvojim rukama,
pažnja na ono što ti iz usta
izlazi. 6 Jer, sin drži svojeg oca ludim, kćer se diže protiv vlastite
majke,
snaha protiv svoje svekrve.
Svako ima za nepreijatelja ljude
iz svoje vlastite kuće. 7 Ali ja, ja vrebam GOSPODA, Ja se uzdam u Alaha, svog spasitelja;
on će me slušati, moj Alah.
8 Ne smij mi se, o moj neprijatelju[33] Ako sam ja pao, ja se dižem,
ako ja boravim u tminama,
GOSPOD je moja svjetlost. 9 Gnjev GOSPODOV, ja ga moram podnijeti
- jer ja sam prijetio protiv njega -
sve dok ne presudi moj slučaj
i ne uspostavi moje pravo.
On će me izvesti na svjetlost,
a ja ću promatrati njegovo djelo
pravde. 10 Ona će dobro vidjeti, moja neprijateljica,
ona će se toga posramiti;
ona koja govoriše meni:
” Gdje je on GOSPOD tvoj Alah?“
Moje će ju oči osmotriti.
Ona će biti zgažena,
kao blato sa ulica. 11 Dan za ponovo izgraditi tvoje bedeme,
taj dan, pomaknuće se tvoje
međe, 12 taj dan, doći će k tebi, od Asura sve do Egipta,
od Egipta sve do rijeke[34]
od jednog do druJedžudžo mora,
od jedne do druge planine. 13 Zemlja će postati jedna pustinja zAlah svojih stanovnika;
to će biti plod njihovog
ponašanja. 14 Napasaj svoje narod pod svojim pas- tirskim štapom,
stado, svoju baštinu,
koje ostaje usamljeno u makiji,
u sred vrtova.
Nek pase u Bašanu i Galaadu,
kao u davnašnje dane. 15 Kao u dane kad si ti izišao iz Egipta,
ja ću njemu dati vidjeti čuda. 16 Narodi će gledati, oni će biti posramljeni,
usprkos svoj njihovoj snazi;
oni će staviti ruku na usta;
njihove će uši biti zaglušene; kao zmija,
kao životinje koje puze
po zemlji.
Drhteći, oni će izići iz svojih utvrda.
- prema GOSPODU našem Alahu -
oni će biti užasnuti,
oni će se bojati tebe. 18 Kojem te Alahu prispodobiti, tebe koji uklanjaš grijehe,
tebe koji prelaziš preko pobuna?
Za ljubav ostatka, svoje baštine,
daleko od ustrajavanja u svojoj
ljutnji,
on, uživa u podijeljJahijaju milosti. 19 Iznova, on će nam pokazati svoje milosrđe,
on će zgaziti naše grijehe.
Ti ćeš baciti sve njihove grijehe
na dno mora. 20 Ti ćeš podijeliti Jakubu svoju odanost
i svoju milost Ibrahimu.
To ono što si ti prisegao našim
očevima,
još od onih davnih dana.
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34]
