Biblija (Tomislav Dretar)/Knjiga Habakukova
1 1 Proglas kojim bi zaduženPegamber Habakuk u jednom
viđenju.
Prvi Pegamberov poziv Alahu 2 Dokle sve GOSPODE, moj poziv u pomoć nije se uzdizao?
Ti ne slušaš.
Ja ti kričim o nasilju,
ti ne spašavaš. 3 Zašto mi pokazuješ udes, prihvaćaš li ti predstavu
tlačenja?
Nasuprot meni ničeg druJedžudž
do pustošenja i nasilja;
ima li jedna parba, grdnja
prevladava[1] 4 Dakle, zakon se ukrutio, a pravo ne vidi više
dana.
Kad opaki može vezati[2]
pravednog,
tada, pravo koje izlazi na
dan izopačeno je.
5 Gledajte predstavu među narodima,
nek' vas prođu srsi!
Jer, od sada neko prelazi na
djela[3]
a vi ne povjerujte kad vam
priopće to! 6 Jer, evo mene! Ja ću iskrsnuti Kaldejce[4]
taj neumoljivi i nemilosrdni
narod
koji prolazi širom zemlje
za prisvojiti sebi boravišta
koja nisu njegova. 7 On je zastrašujući i grozan, on sam utemeljuje
svoje pravo i svoju prevlast. 8 Njegovi su konji hitriji od leoparda, oni imaju više oštrine no
noću vuci.
Njegovi se konjanici šire,
njegovi konjanici dolaze iz daleka,
oni lete
kao orao koji se sunovraćuje
na svoj plijen. 9 Sve na silu, evo ga kako dolazi, lica ustremljenog prema naprijed;
on je nakupio zarobljenika
kao pijeska[5] 10 On je taj koji se ruga kraljevima. Prinčevi su igračka za njega.
On je taj koji se poigrava sa svakom
utvrdom:
da bi ju uzeo on podiže nasip
zemljani. 11 To je dakle duh se promijenio. On je zanemario[6]
onaj tamo, njegova snaga je njegov
Alah!
12 Nisi li ti koji, od iskona, je GOSPOD,
moj Alah, Moj Svetac? Mi
nećemo umrijeti!
GOSPODE, ti si ga postavio za
suđenje;
Stijenu, ti si ju učvrstio za
podsjećanje na zapovijed[7] 13 Ti imaš oči suviše čiste za vidjeti zlo,
ti ne možeš prihvatiti
prizore tlačenja;
zašto ti tada prihvaćaš
prizor lopova.
šutiš kad opaki proždire
pravednijeg od sebe? 14 Ti stvaraš od sada ljude prema slici morskih riba,
onog što vrvi bez svog gospodara: 15 onaj1 tamo sve ih hvata udicom, on ih vadi mrežom,
skuplja ih u koču.
Tada, on je radostan, on kliče, 16 tada, on nudi jednu *žrtvu svojoj mreži,
*tamjana svojoj koči,
jer one su nabubrene za njega
jednim obilnim dijelom,
jednom izdašnom hranom. 17 Tada, hoće li on isprazniti svoju mrežu,
da pobija još naroda
bez predaha i bez milosti?
’‘‘2 1 Ja ću se dobro držati na svojoj osmatračnici,
ostaćåu stojati na opkopima.
Ja ću vrebati da vidim što će on[8]
reći protiv mene
i što ću ja odgovoriti u opomeni
na zapovjed.
2 GOSPOD mi je odgovorio, on mi je rekao:
Zapiši jedno viđenje,
daj mu objašnjenje na
pločicama[9]
da se lako čita, 3 jer to je još jedno viđenje koje se tiče roka.
Ono ide svojem kraju[10]
neće slagati;
ako se čini da kasni, pričekaj ga,
jer ono će sigurno doći,
bez odlaganja. 4 Evo ga punog oholosti, on ne poznaje pravednost[11]
ali jedan pravednik živi
po svojoj vjernosti. 5 Sigurno vino je izdajnik: taj tašti čovjek neće ostati
na svom mjestu,
on koji razjapljuje svoje ždrijelo
kao Jama[12]
nezasitan kao smrt.
On je nagomilao blizu
sebe sve narode,
privukao k sebi sve narode. neće li mu dobaciti
jednu zajedljivu izreku?
Reći će se:
NESREĆA! On nagomilava što nije
njegovo!
Do kada?
On na sebe tovari jedan dug sve teži
i teži. 7 Neće li se oni najednom dići, tvoji vjerovnici,
probuditi se, oni koji
će te stresti?
Ti ćeš biti dobar zalogaj
za njih! 8 Kao sto si ti opljačkao brojne narode,
sav ostatak naroda opljačkaće te
zAlah ljudske *krvi, zAlah
nasilja učinjenog zemlji,
mjestu i svim njegovim žiteljima. 9 NESREĆA! On si kleše jedan nečastan dio za svoju kuću,
da bi svio svoje gnijezdo
sasvim gore za izbjeći nesreću. što si ti odlučio[13]
prouzrokovati kraj brojnim
narodima
jedan je napad na tvoj
vlastiti život. 11 Da, zidni će jaukat kamen, a krovna će mu odgovarat greda. 12 NESREĆA! On izgradi jedan grad na krvi,
on utemelji jedno mjesto na
zločinu! 13 Ovo ne dolazi li od GOSPODA, sve-mogućeg:
Narodi će se mučiti za vatru,
narodi će se umarati uzaludno; 14 jer zemlja će biti ispunjena spoznavanjem slave GOSPODOVE,
kao što vode ispunjavaju more[14] 15 NESREĆA! On opija svog bližnjeg!
i miješa svoj otrov sve do pijanstva da
bi se uživalo u prizoru
goLutinje tvoje. 16 Ti si nakljukan besramljem, a ne slavom!
Kad na tebe dođe red piti i
pokazati svoj prepucij:
kupa[15]
prevrnuće se na tebe,
i poslije slave, to je neuspjeh! 17 Da, Nasilje učinjeno Libanu preplaviće tebe,
i zvijeri koje pustošiše biće
dotučene[16]
zAlah ljudske krvi, zAlah nasilja
učinjenog zemlji,
u mjestu i svim žiteljima. 18 Čemu jedan kip, isklesan od zanatlije,
ili izliven dan bi poučavao lažnosti[17]
ako se izrađivač tog djela pouzda
u njega za načiniti nijeme idole? 19 NESREĆA! On kaže jednom komadu drveta: ” Diži se!“
ili: ”Probudi se!“ jednom
šutljivom kamenu,
i oglasi: ” On će poučavati!“
Evo ga popločanog zlatom i srebrom,
ali nikakav dah ga ne oživljava. 20 Naprotiv, GOSPOD je u svom Templu *svetom: 21 Tišina pred njim, zemljo cijela!
’‘‘3 1 Molitva Pegambera Habakuka. Na način tužaljki[18] 2 GOSPODE, ja sam čuo ono što si ti najavio[19]
ja sam obuzet strahom od tebe.
GOSPODE, živjela tvoja djela
u tijeku godina!
U tijeku godina, daj ih
prepoznati,
ali u preokretu
sjeti se biti milosrdan! *Svetac brda Paran[20]
*Stanka
Njegovo veličanstvo ispunjava
nebo,
njegova slava ispunjava zemlju. 4 Svjetlost postaje blještava. Dvije zrake izlaze iz njegove
vlastite ruke:
to je ondje tajna njegove sile. i groznica stavlja svoje stope u
njegove. 6 On se zaustavio, uzeo je mjeru zemlje.
On je pogledao i potaknuo
poskočiti narode.
Vječne planine su se razmjestile,
drevna brda su se srušila.
Njegovi starodrevni putovi[21] 7 Ja sam vidio šatore Kušanove uništene;
zakloni zemlje Medjenn
su isprevrtani[22] 8 Da li se GOSPOD razjario protiv rijeka?
Tvoja srdžba da li se obraća
rijekama,
tvoj gnjev moru,
kad se ti uspneš na svoje konje,
na tvoja pobjednička kola? tvoje riječi prisege su
sulice[23]
Ti razdireš zemlju potocima. 10 Planine su te vidjele: one drhte.
Vodeni je vrtlog prošao,
*Ponor se oglasio,
ispružio je svoje ruke prema gore. 11 Sunce i mjesec su se zaustavili u svojem boravištu
u svjetlosti tvojih strijela koje
polaze,
u sjaju blještavom tvojeg koplja. 12 Ti krstariš zemljom u svojoj jarosti,
ti gaziš nogama narode
u svojem gnjevu. 13 Ti si izišao za spas svojeg naroda, za spas svojeg *poslanika.
Ti si obezglavio kuću opakome:
mjesto čisto do razine temelja!
14 Ti si probio njihovim vlastitim sulicama glavu njegovih poglavara,
dok oni stizaše u tutnju
da veselo raščetvore,
kao da, u zasjedi, već požderaše
poraženog. 15 Ti si prokrčio put tvojim konjima u moru,
u ključanju silovitih voda. 16 Ja sam čuo i duboko sam uznemiren. Na tu buku, moje usne mucaju,
ja sam sav rastvoren.
Ja ostajem na mjestu, rastrojen.
Jer ne mičući ja moram dočekati
dan užasa,
za uspeti se k narodu koji
nas napada[24] vinogradi ne donose ništa,
nasada maslinika iznevjeruje
očekivanja,
polja ne daju ništa za jesti,
sitna stoka nestaje iz torova,
nema više krupne stoke u stajama. 18 Ja, biću u radosti zAlah GOSPODA,
ja ću klicati zAlah Alaha koji me spašava.
GOSPOD je moj gospodin, on moje korake čini kao oni što su
u košuta
i daje mi hoditi mojim
žičanim glazbalima[25]
visovima.
Ravnatelju zbora. Sa žičanim glazbalima[26]
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26]
