37 1 Jakub obitavaše u zemlji gdje njegov otac bijaše izbjeglicom.
2 Evo porodice Jakubove[283]. Jusuf, star sedamnaest godina, napasaše ovce sa svojom braćom. Jusuf je bio dijete koje je pratilo sinove Bilhaine i sinove Zilpine, žena svojeg oca. On izvješćivaše svog oca o njihovim ogovaranjima[284].
3 Izrail je pretpostavljao Jusufa svoj njegovoj braći jer ga je stekao u starosti svojoj. On mu dade načiniti jednu prinčevsku[285] tuniku
4 a njegova braća uvidješe da ga on pretpostavlja njima svima; oni ga zamrzješe i ne mogoše s njim više razgovarati prijateljski.
5 Jusuf usni san koji ispriča svojoj braći a oni ga još više zamrzješe.
6 » Poslušajte dakle, reče im on, san koji sam usnio.
7 Upravo smo povezivali snoplje usred polja kad se moj snop uzdiže i osta uspravan. Vaše snoplje ga okruži i pokloni se pred njim. «
8 Njegova braća mu odgovoriše: » Želiš li ti vladati nad nama kao kralj ili nam gazdovati kao Gospodar ? « Oni ga zamrzješe još više zbog njegovih snova i njegovih riječi.
9 Jusuf imade još jedan drugi san koji ispriča svojoj braći: » Evo, reče on, ja sam usnio još jedan san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda se pokloniše preda mnom. «
10 On ga ispriča svojem ocu kao i svojoj braći; njegov otac ga izgrdi i reče mu: » Koji si to san imao! Hoćemo li, ja, tvoja majka i tvoja braća, doći pokloniti se pred tobom do zemlje? «
11 Njegova ga braća omrznuše ljubomorno, no njegov otac sustegnu stvar.
