14 Juda i njegova braća stigoše u Jusufovu kuću, Jusuf je još bio ondje, oni padoše na zemlju pred njim.
15 » Koji ste to čin počinili ovdje! Reče im on. Niste li znali da jedan čovjek poput mene obavlja obred obožavanja[321]?«
16 Juda preuze: » Što bismo mi mogli reći Gospodaru? Koje riječi izgovoriti? Koje pravdanje pružiti? Allah je taj koji je ogolio grijeh tvojih slugu[322]. Evo nas robovima mojeg ALLAHa, mi i onaj kod kojeg je nađena plitica. «
17 »Daleko od mene da bih ja tako postupio, odgovori on. Čovjek kod kojeg je nađena plitica biće moj rob; Vi, vratite se živi i zdravi svom ocu. «
18 Juda se opribliži i povika: » Oprosti gospodaru moj! Dopusti si saslušati jednu riječ tvojeg sluge, a da se ne ražestiš protiv njega! Kakav je *Faraon, takav si i ti.
19 Moj je gospodar taj koji je ispitivao svoje sluge i rekao im: Imate li vi oca i brata?
20 Mi smo odgovorili mojem Gospodaru: Imamo jednog starog oca i dijete koje je on stekao u starosti svojoj sasvim je mlado. Njegov je brat mrtav, on je ostao sam od svoje majke i ocu je veoma drag.
21 Tada ti si rekao svojim slugama: Dovedite mi ga, ja hoću bdje ti nad njim.
22 Mi smo odgovorili mojeg gospodara: Taj dječak ne može napustiti svojeg oca, jer ovaj će umrijeti ako li ga on napusti.
23 Tad si ti rekao svojim slugama: Ako li vaš najmlađi brat ne siđe s vama, vi nikad ne ćete biti primljeni u mojoj prisutnosti.
24 » Dakle, kad smo se uspeli k mojem ocu, tvojem sluzi, mi smo ga obavijestili o riječima mojeg gospodara.
25 Naš je otac rekao: Vratite se kupiti nam živeži.
26 Mi ne možemo ići, odgovorili smo mu mi; ako naš najmlađi brat nije s nama, mi ne ćemo ići;
27 jer ne ćemo biti primljeni u prisutnost onog čovjeka, ako naš najmlađi brat nije s nama. Moj otac, tvoj sluga tad nama reče: Vi znate da je moja žena[323] meni dala samo dva sina.
28 Jedan me napustio, a ja sam rekao: On je sigurno raskomadan. I ja ga nikad više nisam vidio.
29 Vi mi hoćete opet oduzeti i ovoga! Ako li mu se dogodi kakva nesreća, vi ćete bijednički spustiti moju sijedu glavu u *boravište mrtvih. «
30 » Ako ja sad dođem k mojem ocu, tvojemu sluzi, a da dječak nije s nama, njegov je život toliko vezan s dječa kovim
31 da će umrijeti, čim bi zapazio njegovo odsustvo. Tvoje bi sluge spustile u boravište mrtvih, u žalosti, sijedu glavu našeg oca, tvojeg sluge.
32 Znaj da se tvoj sluga stavio na mjesto garanta dječakovog pred ocem njegovim: » Ako li ga ne dovedem, rekao sam, nosiću zauvijek grijeh pred svojim ocem.
33 Pusti sada svojeg slugu ostati robom mojeg gospodara[324] umjesto dječaka! Neka se on vrati sa svojom braćom!
34 Kako, u stvari, mogao bih ja otići k svojem ocu ako dječak nije sa mnom? Ne vidio ja nesreću koju bi dočekao moj otac! «