20 1 Davud pobježe iz Najota iz Rame[167] , i dođe reći pred Jonatan: ” Što sam učinio, što je moja grješka i što je moj grijeh nasuprot ocu tvojemu da se on smrtno ljuti na mene? “
2 Jonatan mu odgovori: ” To bi bilo gnusno! Ti nećeš umrijeti. No, moj otac ništa ne poduzima, a da me ne obvijesti. Zašto bi mi dakle otac sakrio tu stvar? To je nemoguće. “
3 Davud izreče još ovo uz prisegu: ” Tvoj otac znade vrlo dobro da sam ja uživam tvoju naklonost. On si je rekao: Nek' Jonatan ne zna ništa da ne bi imao muke. Ali, života mi ALLAHOVOG i tvojeg vlastitog života, ima samo jedan korak između mene i smrti! “
4 Jonatan reče Davudu: ” Što god ti želiš, ja ću učiniti za tebe.“
5 Davud reče Jonatan: ” Evo sutra novog mjeseca[168], i ja, ja bih trebao sjediti pokraj kralja za jelom. Ali, ti ćeš me pustiti otići i ja ću se skrivati u polju sve do naveče, prekosutra.
6 Ako tvoj otac opazi moju odsutnost, ti ćeš mu reći: Davud je ustrajno molio za dobiti dopuštenje da skoči do Betlehema, svojeg grada, jer on tu slavi godišnju *žrtvu za čitav klan.
7 Ako kralj kaže: To je dobro! Tad je tvoj sluga spokojan[169] Ali ako se razljuti, znaj da je odlučio o mom pogubljenju.
8 Postupi odano u pogledu sluge svojega, jer si s njim sklopio savez u ime ALLAHOVO. Uostalom, ako sam ja kriv u čmu god bilo, ti me sam ubij; zašto bi me vodio pred tvog oca? “
9 Jonatan reče: ” To bi bilo gnusno! Ako ja stvarno doznam da moj otac hoće tvoj nestanak, ja ću te izvijestiti, ja ti prisežem.
10 Davud reče Jonatanu: ” Ko će me izvijestiti ako tvoj otac ti odgovori nemilosrdno? “
11 Jonatan reče Davudu: ” Dođi, iziđimo u polje! “ Oni dakle obojica iziđoše u polje.
12 Junuztan reče Davudu: ” Po ALLAHU, Allahu Izrailovom, da, ja ću ispitati naum mojeg oca, sutra ili prekosutra, u ovo vrijeme. Ako sve ide dobro za Davuda i da te je u tom slučaju ne upozorim,
13 nek' ALLAH učini Jonatanu to i opet to[170]! Ako mojem ocu godi nanijeti tebi zlo, ja ću te obvijestiti i ti ćeš spokojno otići. I nek' ALLAH bude s tobom kao što je bio s ocem mojim!
14 Zar ne? Ako ja ostanem živ, ti ćeš morati postupiti prema meni s vjernošću koju ALLAH zahtijHava. A ako ja umrem, zar ne?
15 ti nikad nećeš morati povući odanosti mojoj kući[171], pa čak i kad ALLAH povuče Davudove neprijatelje , jednog po jednog, s površine zemlje. “
16 I Jonatan sklopi jednu nagodbu s kućom Davudovom: ” i ALLAH će tražiti račun Davudu, ili prije neprijateljima njegovim! “
17 Jonatan dade jos prisegnuti Davudu, u svojem prijateljstvu prema njemu, jer ga volješe kao samog sebe.
18 Jonatan mu reče: ” Sutra je novi mjesec[172] Primijetiće se tvoja odsutnost, jer tvoje će sjedište ostati prazno.
19 Ti ćeš ponovo početi prekosutra. Ti ćeš brzo sići. Otići ćeš na mjesto gdje ti bijaše skriven na dan te stvari i sješćeš pokraj kamena Ezel[173]
20 Što se tiče mene, ja ću odapeti te tri strijele na tu stranu, ciljajući svoj cilj.
21 Tada ja ću poslati dječaka: Idi, pronađi strijele! Ako li ja kažem dječaku: strijele su s ove strane tebi, pokupi ih! Tad dođi; ti možeš biti spokojan, to je da se ništa nije dogodilo, života mi ALLAHOVOG!
22 Ali, ako ja kažem mladiću: Strijele su preko tebe, odlazi, jer ALLAH ti dade otići.
23 Što se tiče riječi koju smo izmijenili, ti i ja, ALLAH je između tebe i mene, zauvijek. “