10 1 Akhab imaše u Samariji 70 sinova[79]. Jehu napisa pisma, da ih pošalje u Samariju *starješinama Izrailovim i odgojiteljima sinova Akhabovih za reći im:
2 ” čim vam ovo pismo bude došlo, pošto vi imate sa sobom sinove vašeg gazde kao i kola, konje, utvrđen grad i oružje,
3 vidite koji je naEjjolji i najodaniji među sinovima vašeg Gospodara, stavite ga na prijestol njegovog oca, i ratujte za kuću svojeg Gospodara. “
4 Oni se veoma uplašiše i rekoše: ” Dva kralja[80] nisu opstala pred njim, kako bismo mogli mi sami? “
5 Ravnatelji palače, zapovjednik grada, starješine i odgojitelji poslaše reći Jehuu: ” Mi smo tvoje sluge; učinićemo sve što ti kažeš. Mi nećemo postavljati nikog kao kralja. Učini što ti se čini dobrim. “
6 Jehu im napisa drugo pismo za reći: ” Ako ste vi za mene i ako poslušate moj glas, uzmite glave svim sinovima svojeg Gospodara, i dođite k meni sutra, u isti čas, u Izreel. “ No, 70 sinova kraljevih bijahu otišli kod gradskih velikaša, koji su ih podizali.
7 Čim im pismo bijaše došlo, oni pograbiše kraljeve sinove, poklaše ih svih 70, potom staviše njihove glave u korpe i poslaše ih Jehuu, u Izreel.
8 Jedan ga glasonoša dođe izvijestiti: ” Donijeli su glave kraljevih sinova. “ Jehu reče: ” Izložite ih u dvije gomile na ulazu u grad sve do jutra! ”
9 U jutro, Jehu iziđe i, uspravljen, reče narodu: ” Vi ste pravednici! Evo, to sam ja koji se urotio protiv svog Gospodara i koji ga je ubio, ali ko je pobio sve ove ovdje?“
10 Znajte dakle da jedna ni jedna riječ ALLAHOVA, ni jedna od onih koje je rekao protiv kuće Akhabove nije se izgubila: ALLAH je ispunio sve što je rekao po posredništvu svojeg sluge Elija[81]. “
11 Jehu potuče u Izreelu sve oni koji ostadoše iz kuće Akhabove, sve njegove velikaše, njegove prijatelje i njegove svećenike ne ostavivši preživjeti nikoga.