13 1 Jedan Allahov čovjek dođe iz Jude u Betel na riječ ALLAHOVU, dok Jeroboam spaljivaše milodare[145] na *oltaru.
2 I on povika protiv oltara, na jednu riječ ALLAHOVU: ” Oltar! Oltar! Ovako govori ALLAH: Evo, jedan će se sin roditi u kući Davudovoj, njegovo će ime biti Jozija. Na tebi, on će ponuditi u *žrtvu svećenike visokih *mjesta, koji spaljuju na tebi *tamjan; i spaliće on na tebi kosti ljudske[146]. “
3 Tog istog dana, čovjek Allahov dade jedan znak govoreći:
” Ovo je znak o kojem je ALLAH
govorio.
I masno koje je odozgo
rasu se. “
4 čim se čula riječ koju je izgovorio čovjek Allahov protiv oltara u Betelu, kralj Jeroboam ispruži ruku koju imaše na oltaru i reče: ” Zgrabite ga! “ Ali, ruka koju je imao pruženu protiv čovjeka Božjeg sasuši se i ne mogaše ju prinijeti k sebi.
5 Oltar se rascijepii masno s oltara se rasu, prema znaku koji Allahov čovjek bijaše da na jednu riječ ALLAHOVU.
6 Kralj uze riječ i reče čovjeku Allahovom: ” Stišaj ALLAHA, svojeg Allaha, ja te molim, založi se[147] za mene da bi se moja ruka vratila k meni. “ čovjek Allahov stiša ALLAHA i Kraljeva ruka se vrati k njemu; ona bijaše kao i otprije.
7 Kralj reče Allahovom čovjeku: ” Uđi dakle k meni da se okrijepiš, ja ću te darivati.“
8 čovjek Allahov reče: ”čak da mi dadeš pola kuće svoje, ja ne bih ušao k tebi, ja ne bih jeo kruha tvoga i ne bih pio vode s ovog mjesta.
9 Jer takva je zapovijed koju sam primio riječ ALLAHOVU: Ti nećeš jesti kruha, ti nećeš piti vode, ti se nećeš vraćati putem koji si uzeo za otići. “
10 I on ode drugim putem, on se ne vrati putem koji je bio uzeo za doći u Betel.