2 Jakub kročiše svojim putem kad glasonoše[244] Božje naiđoše.
3 Čim ih opazi, on povika: » Ovo je Allahov tabor« i on nazva to mjesto Mahanaim[245].
4 Jakub posla pred sobom tekliće prema svojem bratu Ezavu u zemlju Seir u polje Edoma[246].
5 On im dade zapovijedi i reče: » Ovako ćete vi govoriti mojem Gospodaru Ezavu: Ovako govori tvoj sluga Jakub: Ja sam boravio kod Labana i zadržao sam se sve do sada.
6 Posjedujem bikove i magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje, i smatrao sam nužnim poslati glasonoše i obavijestiti svog Gospodara Ezava da bih našao milost u njega. «
7 Glasonše se vratiše Jakubu i rekoše: » Išli smo kod tvojeg brata Ezava. On također ide tebi u susret, ima 40 ljudi sa sobom. «
8 Jakuba zahvati strah i zebnja ga spopade[247]. On razdijeli ljude koji su bili s njim u dva tabora, sitnu i krupnu stoku, i deve,
9 govoreći: » Ako Ezav naiđe na jedan od ova dva tabora i uništi ga, preostali tabor moći će se izbaviti. «
10 Potom Jakub povika: » Bože mojeg oca Ibrahima, Bože mojeg oca Ishaka, Ti GOSPODE koji si mi rekao: Vrati se u zemlju svoju i svoje porodice i ja ću ti učiniti dobro,
11 ja sam suviše mali za sve te naklonosti i svu tu vjernost koju si primijenio prema svojem sluzi! Jer ja nisam prešao Jordan s ničim drugim osim sa svojim štapom a sada sam formirao dva tabora.
12 Milost, spasi me iz ruku mojeg brata, ruke Ezava jer ja ga se bojim, ja se bojim da ne dođe i ne udari nas, mene, majku s djecom.
13 Ti, ti si mi rekao: Ja ću ti učiniti dobro i umnožiti tvoje potomstvo kao pijesak u moru koji se ne može prebrojati koliko ga ima! «
14 On ostade te noći u tom mjestu. Od životinja s kojima je raspolagao, Jakub pripremi jedan poklon za svog brata Ezava:
15 dvije stotine koza, dvadeset jaraca, dvadeset ovaca i dvadeset ovnova,
16 trideset devinih ženki sa svojim mladim, četrdeset krava i deset volova, dvadeset magarica i deset magaraca.
17 On dade svojim slu gama svako stado posebno i reče im: » Pođite ispred mene i načinite jedan razmak između svakog stada. «
18 potom dade ovu zapovijed prvom sluzi: » Kad te moj brat Ezav susretne i upita govoreći: Čiji si ti? Kamo ideš ? Čije je stado koje ide pred tobom?
19 Ti ćeš odgovoriti: Tvojeg sluge Jakuba. To je jedan poklon koji on šalje svojem Gospodaru Ezavu a on sam dolazi iza nas. «
20 On dade istu zapovijed drugom sluzi, potom trećem, potom svima koji su išli iza svojih stada: » Svi ćete to, reče on, govoriti na isti način Ezavu kad ga susretnete i njemu ćete reći: Tvoj sluga Jakub također dolazi iza nas. «
21 On je u stvari rekao: »Ja ću ublažiti njegovo raspoloženje presrećući ga ovim poklonom; poslije toga ja ću ga vidjeti osobno i možda će me dobro primiti. «
22 Poklon pođe naprijed, on sam ostade te noći u taborištu.