24 1 Ibrahim bijaše star, u dubokoj starosti, i ALLAH ga bijaše blagoslovio u svemu.
2 Ibrahim reče najstarijem sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima: » Položi ruku na moje bedro[159]
3 i prisegni mi ALLAHOM, Allahom neba i Allahom zemlje, da ne ćeš oženiti mojeg sina jednom od kćeri Palestineca[160] među kojima ja obitavam.
4 Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj i uzeti jednu djevojku za mog sina Ishaka.«
5 Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? «
6 Ibrahim mu reče: Pazi da ne odvedeš mog sina onamo.
7 ALLAH, Allah nebeski, me uzeo iz kuće mojeg oca i zemlje moje porodice, on mi je rekao i dao ovu prisegu: Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu; i on je taj koji će poslati svojeg meleka ispred tebe; onamo, uzećeš jednu ženu za mojeg sina.
8 Ne pristane li ta žena slijediti te, ti si oslobođen onog što si mi zakletvao, ali ne vodi mojeg sina onamo. «
9 Sluga stavi svoju ruku na bedro svojeg Gospodara Ibrahima i prisegnu mu u toj stvari.
10 Sluga uze deve Gospodareve i pođe. Imajući u rukama naEjjolje što je njegov Gospodar posjedovao, on se diže za ići u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov[161].
11 On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara, u večenji sat, u sat kad žene izlaze crpiti otud vodu.
12 On reče: » GOSPODE, Bože mojeg Gospodara Ibrahima, dozvoli da ja danas načinim sretan susret i pokaži svoje prijateljstvo prema mojem Gospodaru Ibrahimu.
13 Evo me kako stojim pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze za crpiti vodu.
14 Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći: Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti i tvoje deve, to je ona dosuđena tvojem sluzi Ishaku; po tome ja ću znati da si ti pokazao prijateljstvo prema mojem Gospodaru. «
15 No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka[162] ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog, one iste žene Nahorove, brata Ibrahimovog iziđe s jednim krčagom na plećima.
16 Mlada djevojka bijaše vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala[163]. Ona siđe prema izvoru, napuni krčag i uspe se.
17 Sluga joj požuri u susret i reče: » Za ime Allaha, daj mi popiti jedan gutljaj vode iz tvog krčaga. «
18 »Pij, Gospodaru moj « odgovori ona i, rukom spusti krčag što brže da mu utaži žeđ.
19 Kad završi napajati ga, ona reče: » Za tvoje deve također, ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu popile toliko da ugase žeđ. «
20 Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo i otrča ponovo zahititi vode u bunaru; ona nacrpi vode za sve deve.
21 Taj čovjek ju praćaše očima, tiho, da bi saznao da li jest ili nije ALLAH učinio uspješnim njegovo putovanje.
22 Čim deve bijahu završile piti, čovjek uzme jedan zlatni prsten težine od pola sikla[164] i dvije narukvice od deset sikala zlata za njene zglavke
23 i reče joj: » Čija si ti djevojko? Molim te, upoznaj me da li bi kuća tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja. «
24 ona mu odgovori: » Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. «
25 Potom ona njemu reče: » Slame i sijena u nas ima u izobilju, a isto tako i mjesta za konačiti.«
26 Čovjek kleknu i pokloni se pred ALLAHOM
27 govoreći: » Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože mojeg Gospodara Ibrahima, čije prijateljstvo i vjernost nisu napustili mojeg Gospodara dok sam ja putovao, doveden ALLAHOM u kuću braće mojeg Gospodara. «
28 Mlada djevojka otrča najaviti u kući svoje majke o tome što se upravo dogodilo.
29 Rebeka imaše brata imenom Laban. On otrča u susret čovjeku, napolje, k izvoru.
30 Čim on vidje prsten i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru Rebeku njemu govoriti: » Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku koji je ostao pokraj deva kod izvora. *31 Dođi, blagoslovljen od ALLAHA. Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući već pripremio čisto mjesto za deve. «
32 Čovjek uđe u kuću i rasedla deve. Dade im slame i krmiva a, za njega i njegove pratitelje, vode da si operu noge.
33 ponudi im za jesti, ali on uzviknu: » Ja neću jesti prije nego što kažem što imam za reći. « » Govori «, odgovoriše mu.
34 On preuze: » Ja sam sluga Ibrahimov.
35 ALLAH je ispunio svoj blagoslov mojeg Gospodara koji je postao jedna velika osoba. Dano mu je sitne i krupne marve, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.
36 Sara, žena mojeg gazde, najzad mu je rodila sina u svoje stare dane. Moj gazda je njemu prenio sve imanje
37 a meni je zatražio da mu prisegnem ovim riječima: Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom curom Kanaankom u čijoj ja zemlji stanujem.
38 Prisegni da ćeš ići u moju obitelj, prema kući mojeg oca, uzeti jednu ženu za mojeg sina.
39 Tada ja rekoh svojem gazdi: » Možda me ta žena ne bude slijedila?
40 On mi odgovori: ALLAH u čijoj prisutnosti sam ja hodio poslaće svojeg meleka s tobom i učiniće uspješnim tvoje putovanje: uzećeš za mog sina ženu iz moje porodice i kuće mojeg oca.
41 Ne ćeš biti oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako ne ideš kod mojih; isto tako, ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen.
42 Danas, ja sam došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE, Bože Ibrahima gazde mojega, ako se ti zaista udostojavaš učiniti uspješnim putovanje koje obavljam,
43 evo me pokraj izvora: eh dobro! Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode iz tvog krčaga,
44 ako mi odgovori: Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve, to će biti žena koju je ALLAH namijenio sinu mojeg gazde.
45 Ja još nisam bio završio u sebi kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu; ona je sišla k izvoru za naliti. Ja sam joj rekao: U ime Allaha daj mi piti
46 Ona se požurila spustiti krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti tvoje deve. Ja sam pio, a ona je napojila deve.
47 Ja sam je upita: Čija si ti djevojko? Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova, sina kojeg Milka dade Nahoru. Ja tad stavih prste u njene nosnice i narukvice na njene zglavke.
48 Ja sam kleknuo i poklonio se pred ALLAHOM; blagoslovio sam ALLAHA, Allaha Ibrahima mojeg gazde, koji je vjerno vodio moje putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg gazde za njegovog sina.
49 A sada, ako mi hoćete iskazati prijateljstvo i vjernost prema mojem gazdi iskažite mi ga. Ako ne, dajte mi na znanje i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. «
50 Laban uze riječ. On i Betuel uskliknuše: » Od ALLAHA je ova stvar i mi ti u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše.
51 Rebeka je pred tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu tvojeg gazde kako je ALLAH rekao. « Kad Ibrahimov sluga ču te riječi, pade ničice na zemlju pred ALLAHOM.
52 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu i odjeću i dade Rebeki, kao i Bogate poklone što ponudi njenom bratu i njenoj majci.
53 Oni jedoše i piše, on i njegovi pratitelji, i provedoše noć.
54 Ujutro kad se digoše, on reče: » Pustite me otići mojem gazdi. «
55 Brat i majka mlade djevojke odgovoriše: » Neka ona ostane neko vrijeme s nama, kakvih desetak dana, potom će ići. «
56 » Ne činite da kasnim! Reče im on. ALLAH je učinio uspješnim moje putovanje, pustite me dakle otići mojem gazdi. «
57 Oni preuzeše: » Pozovimo djevojku i tražimo njeno mišljenje. « 858 Oni pozvaše Rebeku: » Hoćeš li otići s ovim čovjekom?« Ona odgovori: » Da.«
59 Oni pustiše otići svoju sestru Rebeku i njenu dojilju, slugu Ibrahimovog i njegove ljude.
60 Oni ju tada blagosloviše govoreći joj: » Ti, naša sestra, :postani silnim mnoštvom,
61 Rebeka se diže sa svojim sluškinjama. One se uspeše na deve i slijeđaše ljude. Sluga uze Rebeku i pođe.
62 O zalasku sunca, Ishak se vraćao s bunara Lahai-Roi. On je tada obitavao u području Negeva[166]
63 i bijaše izišao prošetati se[167] u polje o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve koje dolažahu.
64 Rebeka podiže oči, vidje Ishaka, skoči s deve
65 i reče sluzi: » Ko je taj čovjek koji hodi poljem nama u susret? « » To je moj gazda «, odgovori on. Ona uze svoj veo i zastrije se.
66 Sluga ispriča Ishaku sve što je bio učinio.
67 Ishak ju uvede u svoj šator. On imaše Saru za majku; on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom. Ishak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.