8 Kralj *Arama bijaše u ratu s Izrailom. Kad on održavaše savjetovanje sa svojim slugama i govoriše:”Moj će tabor biti na tom mjestu.“
9 Čovjek Allahov posla reći kralju Izraila: ”Čuvaj se da ne prođeš to mjesto, jer Aramejci su sišli“,
10 a kralj Izraila posla ljude na mjesto koje bijaše označio Allahov čovjek. On upozori kralja, koji se držaše svojih položaja. To se dogodi više no jedanput.
11 Srce kralja Arama bi uznemireno. On sazva svoje sluge i reče im: ” Ne biste li mi vi mogli reći ko je između nas pristaša kralja Izraila?
12 Jedan od njegovih slugu reče: ” Niko, moj Gospodaru, veće je je to Elize, *Pegamber koji je u Izrailu.
13 On je sposoban otkriti kralju Izraila riječi koje ti izgovoriš u svojoj spavaćeoj sobi. “ On reče: ” Hajde! Vidite gdje se on nalazi da pošaljem uzeti ga! “ Rekoše mu: ” On je u Dotanu[44]. “
14 Kralj posla onamo svoje konje, kola i jednu veliku postroEjju koji stigoše noću i opkoliše grad.
15 Sluga Božjeg čovjeka se diže u rano jutro i iziđe: on vidje kako jedna postroEjja opkoljava grad konjima i kolima. On reče Elizeju: ” Ah moj Gospodaru! Kako ćemo postupiti? “
16 On odgovori: ” Ne boj se! Oni koji su s nama brojniji su no oni koji su s njima. “
17 Elize moljaše ovim riječima: ” GOSPODE, otvori mu oči, i nek' vidi! “ ALLAH otvori oči sluzi i on vidje planinu punu konja i vatrenih kola koja okruživahu Elizeja.
18 Aramejci siđoše prema Elizeju koji moliše ALLAHA ovim riječima: ” Udari ovaj narod sljepilom! “ I ALLAH ih udari sljepilom prema riječi Elizejevoj.
19 Elizej im reče: ” Nije ovdje put, nije ovdje grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti prema čovjeku kojeg vi tražite. “ I on ih odvede u Samariju.
20 Čim biše ušli oni u Samariju, Elize reče: ” GOSPODE , otvori oči ovim ljudima i nek' vide! “ ALLAH im otvori oči i oni vidješe da bijahu u sred Samarije.
21 Videći ih, kralj Izraila reče Elizeju: ” Moj oče! trebam li ih ja pobiti? “
22 On odgovori: ” Ne ubijaj ih! Imaš li ti običaj ubijati svojim mačem ili svojim lukom one koje si zarobio ? Posluži im kruha i vode; nek' jedu i piju i nek' idu k svojem Gospodaru. “
23 Kralj im dade poslužiti veliki objed; oni jedoše i piše. Potom ih on otpusti i oni odoše k svojem Gospodaru. Aramejske vojske prekinuše svoje upade u zemlju Izrailovu.