17 1 Eli, Tišbit, iz pučanstva Galadovog, reče Akhabu: ” živ ALLAH, Allah Izrailov u čijoj sam ja službi: neće ove godine biti ni rose ni kiše[184] osim na moju riječ. “
2 Riječ ALLAHOVA bi upućena Eliju:
3 ” Otiđi odavde, uputi se prema istoku i sakrij se u tjesnacu Kerita koji je na istoku od Jordana.
4 Tako ćeš ti moći piti iz potoka, a ja ću zapovjediti gavranima da te ondje snabdijHavaju. “
5 On pođe i učini prema riječi ALLAHOVOJ; on ode stanovati u klancu Keritovom koji je na istoku od Jordana.
6 Gavranovi mu donosiše kruha i mesa jutrom, kruha i mesa s večei; a pijaše on iz potoka.
7 Na izmaku jednog stanovitog vremena, potok presuši, jer ne bi kiše nad zemljom.