9 On stiže ondje, u pećinu[203] i provede. Riječ ALLAHOVA bi mu upućena: ” Zašto si ti ovdje, Eli? “
10 On odgovori: ” Ja sam ostrašćen[204] ALLAHOM, Allahom sila: sinovi Izrailovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *Pegambere; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život. “
11 ALLAH reče: ” Iziđi i stani na planinu, pred ALLAHA; evo, ALLAH će proći. “ Bi jedan vjetar pred ALLAHOM jak i snažan koji izloka[205] planinu i polomi stijene; ALLAH ne bijaše u vjetru. Poslije vjetra, bi jedan potres zemlje; ALLAH ne bi u potresu zemlje.
12 Poslije potresa zemlje, bi jadna vatra; ALLAH ne bijaše u vatri. A poslije vatre jedan tanani povjetarac.
13 Tada, slušajući ga, Eli si pokri lice svojim ogrtačem; on iziđe i stade na ulazu pećine. Jedan mu se glas obrati: ” Zašto si ti ovdje Eli? “
14 On odgovori: ” Ja sam ostrašćen ALLAHOM, Allahom sila: sinovi Izrailovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *Pegambere; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život.“
15 ALLAH mu reče: ” Idi, pođi ponovo svojim putem u smjeru pustinje Damask. Kad budeš stigao, ti ćeš *pomazati Hazaela kao kralja nad *Aramom[206].
16 I ti ćeš pomazati Jehia, sina NimšijHava, kao kralja nad Izrailom; i pomazaćeš Elizeja, sina šafatova, iz Abel-Mehola[207] kao Pegambera na svoje mjesto.
17 Svakog čovjeka koji će izmaći maču Hazaelovu, ubiće Jehi, a svakog čovjeka koji će izmaći maču Jehijevom, ubiće Elizej,
18 Ali, ja ću ostaviti Izrailu ostatak od 7.000 ljudi, to su svi oni čija se koljena nisu savila pred *Balom i čija mu usta nisu dala cjelova[208]“.
