4 1 No, čim sav narod bi završio prelaziti Jordan , ALLAH reče Jošui:
2 Uzmite dvanaest ljudi u narodu, jednog čovjeka za svako pleme
3 i zapovjedite im: Ponesite odavde, izsred Jordana, s mjesta gdje noge svećenika su se zaustavile, dvanaest kamenova; prenijeće te ih sa sobom i položiće te ih na postaji gdje će te provesti. “
4 Potom Jošua pozva dvanaest ljudi koje bijaše označio između sinova Izrailovih, jedan čovjek za svako pleme,
5 a Jošua im reče: ” Pođite ispred *kovčega ALLAHOVA, vašeg Allaha, prema sredini Jordana i nek' svako natovari jedan kamen na svoja pleća prema broju plemena sinova Izrailovih
6 da bi to bilo znakom usred vas. Kad vas sutra vaši sinovi budu upitali: Što znače za vašti kamenovi?
7 Vi će te njima reći: To je zato što vode Jordana bijahu presječene pred kovčegom saveza ALLAHOVOG kad on prijeđe u Jordan! Vode Jordana su bile presječene, a to kamenje biće podsjetnik vječni sinovima Izrailovim. “
8 To je bilo kako učiniše sinovi Izrailovi ono što im bijaše zapovjedi o Jošua: oni odnesoše dvanaest kamenova iz sredine Jordana, kako to ALLAH bijaše rekao Jošui, prema broju plemena Izrailovih sinova i oni ih prevedoše sa sobom sve do postaje gdje ih odložiše.
9 Jošua dade uspraviti dvanaest kamenova usred Jordana na mjestu gdje svećenici koji nosiše kovčeg saveza bijahu stali nogama, i oni su ondje sve do danas.
10 svećenici koji nosiše kovčeg zaustaviše se u sred Jordana sve dok ne bi potpuno izvršena riječ što ju ALLAH bijaše propisao Jošui reći narodu, prema svemu što Mojsije bijaše propisao Jošui, a narod se požuri prijeći.
11 A, kad sav narod bijaše završio prelaziti, kovčeg ALLAHOV prođe, kao i svećenici, pred narodom.
12 Prođoše ispred sinova Izrailovih sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo, u bojnom poretku, prema onom što im bijaše rekao Mojsije:
13 otprilike 40.000 ljudi lakog pješaštva prođe ispred ALLAHA za boj, prema stepama Jerihona[12].
14 U onaj dan uzveliča ALLAH Jošuu u očima sveg Izaraela i bojaše[13] ga se kao što su se Musu bojali svih dana njegova života.
15 Tad ALLAH reče Jošui:
16 ” Zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg *isprave da se uspnu iz Jordana. “
17 I Jošua zapovjedi svećenicima: ” Uspnite se iz Jorana. “
18 A, kad svećenici koji nosiše kovčeg saveza ALLAHOVOG uspeše se izsred Jordana - čim se taban stopala svećenićkih bi odvojio za dohvatiti suhu zemlju - , vode Jordana vratiše se na svoje mjesto i potekoše, kao prije, uzduž svojih obala.
19 Narod se uspe iz Jordana desetog prvog mjeseca i taborova u Gilgal[14], na krajnjem istoku Jerihona.
20 Što se tiče onih dvanaest kamenova koji bijahu uzeti iz Jordana, Jošua ih dade uspraviti u Gilgalu.
21 Potom on kaza sinovima Izrailovim: ” Kad sutra vaši sinovi budu pitali očeve svoješto znače ti kamenovi?
22 Vi će te to priopćiti svojim sinovima govoreći: Izrail je ovdje prešao Jordan po suhom;
23 ALLAH, Allah vaš, je isušio pred vama vode Jordana sve dok vi ne bijaste prošli kao što ALLAH, Allah vaš to bijaše učio s *Trstikovim morem koje isuši pred nama sve dok mi ne bijašmo prošli,
24 da bi svi narodi svijeta znali kako je snažna ruka ALLAHOVA, da biste se vi bojali ALLAHA, svojeg Allaha, svaki dan. “