29 U ponoć, ALLAH udari sve prvorođene u zemlji Egipat, od prvorođenog Faraonovog koji je trebao zasjesti na prijestolje do prvorođenog uhićenika u zatvoru i prvorođenog u životinja.
30 Faraon se diže te noći, i sve njegove sluge i svi Egipćani i bijaše jedan veliki jauk u Egiptu, jer ne nađe se niti jedna jedina kuća bez mrtvaca.
31 On pozva u noći Musu i Haruna i reče: » Dižite se! Iziđite iz sredine mojeg Naroda, vi i sinovi Izraelovi. Idite i služite ALLAHA kako ste to rekli.
32 I vaša stoka, sitna kao i krupna, uzmite ju i idite! A potom, učinite mi vaše zbogom[74]! «
33 Egipćani požurivaše narod i pustiše ga vrlo brzo otići iz zemlje, jer su govorili: »Svi ćemo pomrijeti!«
34 narod je morao odnijeti svoje tijesto i prije no što se diglo; stegnuše svoje naćve u ogrtače i staviše ih na ramena.
35 Sinovi Izraelovi postupili su bili prema riječi Musavoj; izmolili su u Egipćana srebrninu i zlatninu i ogrtače.
36 ALLAH je bio udesio naklonost Narodu od Egipćana koji su bili pristali njihovoj molbi. Tako oni orobiše Egipćane.
37 Sinovi Izraelovi pođoše iz Ramzesa za Sukot, otprilike 600 tisućica[75] pješaka, ljudi ne računajući djecu.
38 Jedna prava gomila ljudi pođe s njima, sa sitnom i s krupnom stokom u glomaznim stadima.
39 Oni ispekoše tijesto koje su ponijeli iz Egipt; ono dade kolačiće bez *kvasa, jer se nije bilo diglo. Protjerani iz Egipta ne imavši vremena ni pripremiti svoju popudbinu.
30 Trajanje boravka sinova Izraelovih u Egiptu bi 430 godina.
41 I na isteku 430 godina, u taj dan točno, sve vojske[76] GOSPODOVE iziđoše iz zemlje Egipat.
42 Tada bi jedna noć bdijenja za ALLAHA kad ih on izvede iz zemlje Egipat. Ta noć pripada ALLAHU, to je bdijenje za sve sinove IZRAELOVE, iz doba u doba.