18 1 U one dane ne bijaše kralja Izraelu. No, u one dane, pleme Danovo tražaše si jednu teritoriju[176] za ondje stanovati, jer sve do tog dana njemu ne bijaše pripala teritorija u sred sinova Izraelovih.
2 Sinovi Danovi dakle poslaše pet ljudi iz svoje zadruge, bojovnike svoje, iz Soreae i Eštaola za istražiti i zemlju i izvidjeti ju. Oni im rekoše: ”Hajde izvidite zemlju! “ Petorica ljudi stigoše u planinu Efraimovu[177] i dopriješe do kuće Mikavljeve gdje provedoše.
3 Onda kad bijahu tik do kuće Mikavljeve, oni prepoznadoše glas mladog *levita i, usmjerivši se prema njemu, oni mu rekoše: ”Tko te je doveo ovamo? što ti radiš ovdje? što se zadržavaš ovdje? “
4 On im odgovori: ”Mika je učinio za mene takvu i takvu stvar: on me unajmio, ja sam postao njegov svećenik. “
5 Oni mu rekoše: ”Ispitaj dakle ALLAHA[178] da bismo mi znali da li će putovanje koje smo poduzeli uspjeti.“
6 Svećenik im kaza: ”Idite u miru! Put koji ste poduzeli pod pogledom je GOSPODOVIM! “
7 Petorica ljudi odoše i stigoše u Laiš. Oni vidješe da pučanstvo koje tu boraviše živi u spokojstvu, na način Sidonijanaca, mirno i povjerljivo. Osim toga, ni jedan kralj ne zlostavljaše zemlju i nitko se ne približavaše za vršiti vlast. Žitelji Laiša bijahu daleko od Sidonijanaca i ne ovisiše o nikome[179].
8 Petorica ljudi vratiše se kod svoje braće u Soreu i Eštaol, a njihova im braća rekoše: ” što mislite o tome? “
9 Oni odgovoriše: ”Dignimo se! Uspnimo se protiv njih, jer mi smo vidjeli zemlju, i to je jedna izvrsna zemlja. Ali vi, vi ostanite bez riječi! Nek' vaša nepokretnost vas ne spriječi poći, ući u tu zemlju i uzeti ju u posjed.
10 Kad budete u nju ušli, vi će te doći kod jednog povjerljivog naroda. Zemlja je široko otvorena, jer Bog ju je izručio u ruke vaše. To je jedno mjesto gdje ne manjka ni jedno zemaljsko dobro.“
11Tad pođoše odatle, iz a druge Danita, iz Soreje i Eštaola, 600 ljudi opremljenih oružjem za rat.
12 Oni se uspeše taborovati u Kirjat-Jeraimu u Judi. Zato se to mjesto zove Mahane-Dan[180] sve do ovog dana. 13 Ono se nalazi zapadno od Kirjat -Jearima.
13 Odatle, oni prođoše Efraimovu planinu i dopriješe do kuće Mikavljeve.
14 Petorica ljudi koji bijahu išli izviđati zemlju - to jest Laiš - uzeše riječ i rekoše svojoj braći: ” Znate li vi da u ovoj kući ima jedan efod, terafimi, idol i jedna slika izlivena od kovine[181]? A sada, znate što vam je činiti. “
15 Oni se uputiše s te strane, uđoše u kuću mladog levita, kuću Mikavljevu, i upitaše ga kako je,
16 dok 600 Danita, opremljenih svojim oružjem za boj, zauzeše mjesto pokraj vrata.
17 Petorica ljudi koji bijahu išli izviđati zemlju uspeše se i uzeše idol, efod, terafime i izlivenu sliku, dok svećenik bijaše na ulaznim vratima kao i 600 ljudi opremljenih oružjem za rat.
18 Kako oni koji bijahu ušli u kuću Mikavljevu bijahu uzeli idol, efod, terafime i sliku izlivenu od metala, svećenik im reče: ”što vi radite tamo?“
19 - šuti, rekoše mu oni, stavi svoju ruku na usta svoja i hajde s nama! Budi za nas jedan otac[182] i jedan svećenik. Vrijedi li više biti svećenik kuće samo jednog čovjeka ili one jednog plemena i jedne zadruge u Izraelu? “
20 Svećenik se obradova, on uze efod, terafime, kao i idol i uđe u sred postrojbe.
21 Vrativši se na svoj pravac, oni odoše, držeći na čelu djecu, stoku i prtljagu.
22 Veće se bijahu udaljili od kuće Mikavljeve kad ljudi koji nastanjivahu kuću blizu one Mikavljeve se ogorčiše i pođoše u potjeru za sinovima Danovim.
23 Oni kričahu protiv sinova Danovih, a ovi se vratiše, rekoše Miki:”što ti podbunjuješ ove ljude? “
24 On odgovori: “ Bogovi koje sam si ja načinio, vi ste ih uzeli[183] kao i svećenika, i vi ste otišli. što mi je ostalo? I kako ste mi mogli reći: ” što ti je? “
25 Sinovi Danovi mu uzvratiše: ” Da te ne čujemo više! Inače bi ogorčeni ljudi mogli pasti na vas, i ti bi izgubio život, ti i dom tvoj. “
26 Sinovi Danovi odoše svojim putem, a Mika, vidjevši da oni bijahu jači od njega vrati se domu svom.