2 Abram bijaše veoma Bogat stadima, srebrom i zlatom.
3 On iđaše postupno od Negeva sve do Betela, sve do mjesta gdje ja bio najprije taborovao između Betela i Aia[80].
4 Na mjestu gdje prethodno bijaše podigao *žrtvenik, Abram učini jedno zazivanje[81] u ALLAHOVO ime.
5 Lut, koji je pratio Abrama, posjedovao je također krupnu stoku, kao i šatore.
6 Zemlja nije davala dovoljno potrepština za njihov zajednički život, jer njihova dobra bijahu prevelika da bi mogli živjeti zajedno.
7 Izbi svađa između Abramovih i Lutovih pastira Palestinci i Periziti[82] nastanjivaše onda zemlju
8 a Abram reče Lutu: » Nek' ne bude svađe između mene i tebe, mojih i tvojih pastira, mi smo braća[83].
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se dakle od mene. Ako kreneš na sjever, ja ću ići na jug; ako ti kreneš na jug ja ću ići na sjever. «
10 Lut diže oči i vidje distrikt Jordaniju: bio je potpuno navodnjen. Prije no što će ALLAH uništiti Sodomu i Gomoru on bijaše sve do Soara[84] navodnjen kao vrt ALLAHOV, kao zemlja egipatska.
11 Lut izabra za sebe jordanski distrikt i promijeni smjer prema istoku. On se odvojiše jedan od drugog,
12 Abram, stanovaše u zemlji kanaanskoj a Lut u gradovima Distrikta[85].
13 Ovaj dođe taborovati u Sodomu koja strašno zgriješi protiv ALLAHA.
14 ALLAH reče Abramu nakon Lutovog odvajanja od njega: » Digni svoje oči i, s mjesta na kojem jesi pogledaj k sjeveru, k jugu, k istoku i zapadu.
15 Da, svu zemlju koju vidiš, ja ti ju dajem kao i tvojem potomstvu, zauvijek.
16 Ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao prašinu zemaljsku toliko da ako je moguće prebrojiti prašinu zemaljsku, moći će se također prebrojati i tvoje potomstvo.
17 Digni se, prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ti ju ja dajem.«
18 Abram dođe sa svojim šatorima stanovati u hrastovima Mambre koji su u Hebronu[86]; on tu podiže žrtvenik ALLAHU.