Biblija (Tomislav Dretar)/Abigail dolazi u pomoć Davudu

Abigail dolazi u pomoć Davudu

14 Jedan od momaka upozori Abigail, ženu Nabalovu: ” Evo , reče on, Davud je poslao iz pustinje glasonoše odnijeti svoje pozdrave Gospodaru našem, a naš se Gospodar hitio na njih^[212]
15 No, ti ljudi bijahu veoma dobri za nas. Mi nismo bili uznemiravani i nismo ništa izgubili svo vrijeme koje smo se kretali kod njih, kad bijasmo u polju.
16 Oni su bili naš bedem noću i danju, svo vrijeme koje smo bili s njima napasajući ovce.
17 A sada, ispitaj i vidi što trebaš učiniti, jer gubitak naše Gospodara i sve njegove kuće je odlučen. Što se tiče njega to je jedna ništarija kojoj ne vrijedi govoriti . “
18 Abigail pohiti uzeti 200 kruhova, dvije mješine vina, pet ovaca posve pripravljenih, pet mjera prženog zrnevlja, stotinu grozdova suhog grožđa i 200 smokvinih kolača, i ona ih natovari na magarce.
19 Ona reče momcima: ” Pođite ispred mene. Ja vas slijedim. “ Ali, ona ne obvijesti Nabala, muža svog.“
20 Za to vrijeme, jašući na magarcu, on siđe u sklonište u planini, Davud i njegovi ljudi silaziše u njenom smjeru. Ona ih susrete.
21 Davud si bijaše rekao: ” Dakle ja sam uzalud štitio u pustinji sva dobra te osobe da ništa nije nestalo. On mi je vratio zlo za dobro.
22 Nek' Allah učini to i opet tako Davudu ili radije neprijateljima njegovim ako, od sada do sutra u jutro, od svega što mu pripada ja ostavim njemu išta što mokri uza zid^[213]! “
23 Primjetivši Davuda, Abigaila se požuri sići s magarc. Ona pade na lice pred Davudom i pokloni se do zemlje.
24 Potom ona pade k njegovim nogama i reče: ” Na mene, na mene grješka, moj Gospodaru! Može li sluškinja tvoja govoriti ušima tvojim! Sasušaj riječi svoje sluškinje.
25 Nek' moj Gospodar ne posvećuje pažnje tom nikogoviću, Nabalu, jer on dobro zaslužuje svoje ime^[214]: on se zove Besramlje i besramlje ga prati. Ali ja, sluškinja tvoja, ja nisam vidjela momaka Gospodara svoga, tvoje izaslanike.
26 Međutim, moj Gospodaru, nek' je živ ALLAH i tvog ti vlastitog života , ALLAH je taj koji te spriječio da dođe do ubojstva i da nadvladaš svojom vlastitom rukom. Nek' neprijatelji tvoji, nek' oni koji žele zlo Gospodaru mom upoznaju sada sudbinu Nabalovu^[215]
27 Nek' ovo štovanje koje koje tvoj rob^[216] donosi mom Gospodaru bude dana sada momcima koji idu stopom mojeg Gospodara.
28 Oprosti, ja te molim, grješku sluškinji svojoj. U stvari, ALLAH neće nikako propustiti učiniti postojanom kuću^[217] mojeg Gospodara, jer moj Gospodar vodi ratove ALLAHOVE i nek' se ne nađe zla kod tebe, tokom cijelog tvog života.
29 Ljudi su se podigli da progone mog Gospodara i ubiju ga, ali život mojeg Gospodara ostaće stavljen u vreću među onima živima kod ALLAHA, tvog Allaha, dok one neprijatelja tvojih GOSPOD će hitnuti daleko, iz praćeke^[218] svoje.
30 Kad ALLAH bude ispunio za mog Gospodara sve ono što je rekao dobro u prilog njemu, on će te postaviti poglavarem Izrailovim.
31 Ti dakle ne trebaš posrnuti prolijevajući krv olako, moj Gospodar ne treba posrnuti htijući se osvetiti. A kad ALLAH bude činio dobro mojem Gospodaru, ti ćeš se sjetiti sluškinje svoje. “