Balada o Morićima
| Podaci o tekstu | |
|---|---|
| Autor | ' |
| Naslov | Balada o Morićima |
| Podnaslov | |
| Iz | |
| Izdavač | {{{IZDAVAČ}}} |
| Izdanje | |
| Vrijeme nastanka | |
| Datum izdanja | |
| Mjesto izdanja | |
| Prevodilac | |
| Originalni naslov | |
| Originalni podnaslov | |
| Originalno mjesto nastanka | {{{ORIGINALNO MJESTO NASTANKA}}} |
| Izvor | Narodno djelo |
| Kratak opis | |
 Članak na Wikipediji | |
| Status obrade | |
| U obradi | |
| Obrada u toku. Tekst nije kompletno korigovan i moguće je da još uvijek sadrži greške.
| |
| Slika | |
- Ferman stiže iz Stambola,
- bujruldija iz Travnika
- da uhvate dva hrabra mladića,
- dva mladića, dva brata Morića.
- Petak l'jepi osvanuo,
- nad šeherom silnim.
- Dva Morića džumu klanjali,
- u džamiji Hadžimagribiji.
- Uhvatiše dva Morića,
- pa ih vode uz Sarače,
- pa ih vode uz strme Kovače,
- u tvrđavu da ih zadave.
- Kad to čula pašinica, majka Morića,
- da joj vode dva njena mladića,
- iz halvata kule b'jele, leti, grli noge
- i u ruke ljubi pašu saraj'skog,
- brata rođenog.
- "Pusti meni dva moja mladića,
- dva mladića, dva moja Morića.
- Dat ću tebi ključe i harače,
- dat ću harač za sedam godina,
- od kada se gradila bijela tabija."
- Kada su ih davit' stali,
- Morići su zapjevali:
- "Sarajevo, široko si,
- oj tvrđavo, mračna li si,
- sultan care, proklet li si,
- kad ti sablja pravdu kroji,
- na zulumu carstvo stoji."
- Ne prestaše paše i veziri,
- Bosnu moju niko ne umiri.