(Remontanti)
|
Gle, kako tuga krilima sada
Prirodi lice rasjeni!...
I zlatno lišće s grančicama pada
Pod dahom pozne jeseni.
Mekane suze - k'o čežnje duge -
Bolesno sunce prosipa
I njinim biserom daleke luge
Po blijedom čelu prosipa.
Na tvom balkonu cvjetovi žute,
Na tvom balkonu slavuji šute
U dubokome smiraju -
Tek remontanti čaškice krile:
U zlatnoj kosi jesenske vile
To zadnji smiješci titraju!