(Pejsaž)
|
Ćutke smo išli ruku pod ruku,
Oko nas raskošni gajevi...
U tajanstvenom nijemom muku
Samotni drhtali krajevi.
Po jezercetu vrh masnih vala
Bijeli labud je plivao,
A na njedrima čipkasta žala
Umorni satir je snivao.
Mi tu smo stali. A za vrhunce
Viš' nas je svijetlo tonulo sunce
K'o silnog genija misao...
Trak zadnji - poput zlatnoga pera -
Po površju je tihog jezera
Krvave stihove pisao...