2 » Govori sinovima Izrailovim; ti ćeš im reći: Kad se ispuni jedan zavjet dan ALLAHU temeljeći se na vrijednosti jedne osobe,
3 evo vrijednost: Za jednog čovjeka, između dvadeset i 60 godina, vrijednost je 50 sikala[152] srebra - u novcima iz *svetišta - ;
4 za jednu ženu, vrijednost je 30 sikala;
5 za nekog između pet i šest godina, vrijednost jednog dječaka je dvadeset sikala, ona jedne djevojčice, deset sikala srebra;
6 za nekog između jednog mjeseca i pet godina, vrijednost jednog dječaka je pet sikala srebra, ona jedne djevojčice, tri sikla srebra;
7 za nekog od šezdeset godina ili više, vrijednost jednog čovjeka je petnaest sikala, jedne žene, deset sikala.
8 Ako je neko suviše siromašan za držati se određene vrijednosti, on stavlja pred svećenika zavjetovanu osobu, da svećenik izvrši vrjednovanje; svećenik ga vrjednuje uz pomoć sredstava onoga koji je načinio zavjet.
9 Ako se radi o jednoj životinji uzetoj između onih koje se mogu donijeti kao dar ALLAHU, svaka životinja koja bude darovana ALLAHU jest *presveta stvar;
10 ne nadomješta se niti zamjenjuje, ne više jedna dobra umjesto jedne loše, nego li jedna loša umjesto jedne dobre. Ako li se ipak izvrši zamjena jedne životinje za drugu, zamijenjena životinja i on druga svete su stvari.
11 Ako se radi o jednoj *nečistoj životinji, od onih koje se ne mogu donijeti na dar pred ALLAHA, stavlja se životinja pred svećenika;
12 svećenik ju vrjednuje dobrom ili lošom i ostaje se pri vrjednovanju svećenikovom; 13 ako se nju hoće otkupiti, dodaje se jedna petina od izvršenog vrjednovanja.
14 Ako se posvećuje svoja kuća kao sveta stvar za ALLAHA, svećenik ju vrjednuje dobrom ili lošom i drži se vrijednosti određene po svećeniku.
15 Ako onaj koji je posvetio svoju kuću hoće nju otkupiti, dodaje se jedna petina cijeni vrjednovanja, i ona je njegova.
16 Ako neko posvećuje ALLAHU neko polje svojeg vlasništva, vrijednost je u službi onog što se tu može zasijavati: 50 sikala srebra po homeru[153] sjemena ječma;
17 ako se posvećuje svoje polje od obljetničke godine, drži se te vrijednosti;
18 ako se posvećuje svoje polje poslije obljetničke godine, svećenik računa sumu u funkciji godina koje ostaju sve do godine jubileja, i ima tu smanjenja vrijednosti od određene vrijednosti.
19 Ako onaj koji posvećuje svoje polje računa otkupiti svoje polje, on dodaje jednu petinu vrijednosti i polje mu pripada.
20 Ako, da ne otkupljuje polje, on ga prodaje nekom drugom, nema više prava otkupa,
21 i polje u času svojeg oslobođenja o jubileju, biće sveta stvar za ALLAHA, kao jedno polje zavjetovano po zabrani[154]; ono će postati vlasništvo svećenikovo.
22 Ako se ALLAHU posvećuje jedno kupljeno polje, koje nije dio baštinjenog vlasništva,
23 svećenik izračunava iznos njegove vrijednosti sve do godine jubileja, i taj se iznos daje tog istog dana; to je jedna sveta stvar za ALLAHA.
24 Od godine jubileja, polje će se vratiti onome koji ga je bio kupio, onome čiji je to zemljišni posjed.
25 Svako vrjednovanje biće izvršeno u siklima svetišta. - Sikl vrijedi dvadeset gera[155].
26 Očigledno, jedan čovjek ne može posvetiti jedno prvorođeno od svoje stoke, koje, kao prvorođeno već pripada ALLAHU.
27 Ako se radi o jednoj nečistoj životinji, nju se može otkupiti, dodajući jednu petinu vrijednosti; ako ona nije otkupljena, prodaje se prema vrjednovanju.
28 Što više, od svega što se posjeduje - čovjek, životinja ili polje u vlasništvu - ono što se zavjetovalo ALLAHU po zabrani ne može biti prodano ni otkupljeno: sve što je zavjetovano po zabrani je presveta stvar za ALLAHA;
29 i nikoji čovjek zavjetovan po zabrani ne može biti otkupljen: on će biti usmrćen.
30 Svaki dîm[156] zemlje predujmljene na plodove zemaljske ili na plodove sa drveta, pripada ALLAHU: to je sveta stvar za ALLAHA.
31 Ako neko namjerava otkupiti nešto od svojeg dîma, on dodaje petinu.
32 Svaki dîm od krupne ili sitne stoke, tj. svaka desetina životinje koja prođe ispod pastirskog štapa[157], sveta je stvar za ALLAHA ;
33 ne traže se dobre ili loše, i ne vrši se zamjena; ako do toga ipak dođe; ako se ipak izvrši zamjena, zamijenjena životinja i ona druga svete su stvari: ne može ih se otkupiti. «
34 Takve su zapovjedi koje ALLAH dade Musi za sinove Izrailove, na planini Sinaj.